Bili su mladi bračni par.
A onda je on saznao da je teško bolestan.
Uzeo ju je za ruku i kazao:
“Ostavi me, ne moraš sa mnom prolaziti kroz ovo…”
A ona je odgovorila:
“Ako je bolest, nikada te ostaviti neću!”
Kako je bolest napredovala, on je izgubio sposobnost da hoda, da guta, da priča.
Ali je ostao onaj čovjek kojeg je voljela.
Presvlačila ga je i oblačila.
Hranila i terapiju davala.
Uzimala u naručje pa uz stepenice na sprat nosila dvanaest godina.
Ona se zove Mahira.
On se zvao Esed…
Srce njegovo je na današnji dan prošle godine prestalo da kuca.
Bila je uz njega do zadnjeg daha.
Obećanje je ispunila…
🌹
- Sjećanje na Eseda ef. Ahmiša
Sjetimo ga se i njegove porodice u dovi.
Autor teksta: Nedim Botić
