U nedavnom gostovanju na Face TV, Hasim Šabotić, bivši rukovodilac SIPA-e, iznio je niz zapažanja i tvrdnji koje su uzburkale političku i bezbjednosnu scenu Bosne i Hercegovine. Tema razgovora bila je navodna pokušana akcija u Brčkom, gdje je navodno došlo do pokušaja hapšenja premijera Republike Srpske, Radovana Viškovića. Šabotićeve riječi su izazvale veliki interes javnosti jer su upućivale na mogućnost da čitav događaj nije bio stvarna operacija, već potencijalno inscenirani manevar s ciljem testiranja reakcija i sticanja političkih poena.
Na samom početku izlaganja, Šabotić je izrazio ozbiljnu sumnju u autentičnost i profesionalnost same akcije. Prema njegovim riječima, djelovalo je neuvjerljivo da se takva operacija pokušava provesti u pokretu, bez osiguranja da je ciljna osoba zaista prisutna. On smatra da je moguće da je “prazna kolona” namjerno poslata kako bi se stvorio privid akcije, a tragovi prikrili. Takav postupak, kako kaže, može biti:
-
diletantski ili
-
namjerno izveden radi stvaranja medijskog efekta.
Bivši šef SIPA-e upozorio je i na proceduralne greške. Brčko distrikt ima jasno definisanu teritorijalnu nadležnost i njegove policijske snage ne bi smjele djelovati izvan tog okvira bez saradnje s drugim institucijama. Prema Šabotiću, nedostatak koordinacije ukazuje na neprofesionalizam ili je možda čak riječ o simulaciji događaja kako bi se ispitala spremnost ostalih službi na reakciju. On napominje da ovakvi potezi mogu biti i pokušaj da Brčko distrikt pokaže svoju samostalnost, ili da se stvori privid da se nešto konkretno dešava u zemlji u kojoj mnoge informacije nepropisno “cure” u javnost.
U nastavku emisije, Šabotić je objasnio kako se prava policijska akcija planira i kako bi trebalo da izgleda ozbiljna operacija hapšenja visokopozicioniranih političara poput Milorada Dodika. On detaljno opisuje faze planiranja:
-
Izrada operativnog plana – sa preciznim podacima o cilju, lokaciji, vremenskom okviru i snagama.
-
Procjena sredstava i resursa – da li postoje dovoljno obučenih timova i opreme.
-
Konsultacija sa međunarodnim partnerima, poput EUFOR-a, radi eventualne logističke i sigurnosne podrške.
Šabotić naglašava da je bitno dobiti čak i minimalno prisustvo EUFOR-a kao vid međunarodne legitimacije, makar to bio samo jedan oficir koji bi bio u štabu i imao zadatak da, u slučaju povrede, signalizira potrebu za evakuacijom. On jasno poručuje: “EUFOR ne može čistiti vašu avliju, ali može pomoći – ako imate plan.”
Jedan od najupečatljivijih trenutaka intervjua bio je kada je opisao kako je SIPA navodno poslala svega sedam inspektora da izvrše hapšenje Dodika, što mu se učinilo kao simbolična i neozbiljna gesta, više radi stvaranja dojma nego realne akcije. Ovakvo ponašanje je, prema njegovim riječima, “ispiranje zuba” — pokazivanje volje bez stvarne namjere.
U osvrtu na institucionalna pitanja, Šabotić spominje i ostavku Đure Ćuluma, dosadašnjeg direktora SIPA-e, te podsjeća da je Vijeće ministara zaduženo za imenovanje novog rukovodioca. Ističe i jedan važan zakonski okvir: prema Zakonu o radu, ukoliko se neko pet dana zaredom ne pojavi na poslu, formalno gubi radno mjesto. Time aludira na odgovornost funkcionera i profesionalaca unutar sistema.
Posebno oštra izjava ticala se trojice vodećih političara: Dodik, Višković i Stevandić, za koje je rekao da se “moraju uhapsiti – tu nema dileme”. Ističe da su policajci ljudi sa zakletvom i ovlaštenjima, te da njihova dužnost nije igra, već odgovornost. Naglasio je da uz platu dobijaju i dodatak od 40% upravo zbog složenosti i rizičnosti posla, pa stoga moraju pokazati inicijativu i snagu odluke, bez čekanja izričitih naloga, čak i od direktora.
U vezi s nadležnostima, Šabotić jasno kaže da SIPA ima mogućnost da djeluje bez formalne naredbe direktora, jer ljudi sa činovima unutar agencije imaju operativnu autonomiju i dužnost da djeluju po planu i procjeni. On podvlači da tokom njegove službe nikada nije izdata naredba za hapšenje koja nije izvršena, i time poručuje da se trenutna neefikasnost može pripisati neodlučnosti i političkim pritiscima.
Zaključno, bivši visoki policijski zvaničnik je svojim riječima jasno ukazao na:
-
manjak koordinacije između službi,
-
moguće insceniranje operacija u političke svrhe,
-
nužnost jasnog plana i međunarodne saradnje u ozbiljnim akcijama i
-
potrebu za hrabrošću i odlučnošću kod ljudi sa funkcijama u bezbjednosnim strukturama.
Njegov javni nastup bio je i kritika i poziv – na odgovornost, profesionalnost i poštovanje zakonskih procedura u državi u kojoj, kako sam kaže, mnoge stvari “curi” tamo gdje ne bi smjele.
