Prehrana je osnovna biološka potreba čovjeka i ustezanjem od hrane i pića svoje tijelo i um dovodimo u posebno stanje rasterećenosti. Živimo u kulturi opsjednutosti hranom, gdje se živi da bi se jelo, te stoga post vraća čovjeka na ispravne prioritete i stavlja hranu u drugi plan.
Tako čovjek u ramazanu jede da bi živio i kratko vrijeme posvećuje tome, dok većinu vremena posvećuje drugim aspektima svog života. Međutim, bez obzira na višestoljetnu prisutnost posta kao metode liječenja u mnogim kulturama i na naučno dokazanu korist posta, još uvijek postoji dosta mitova o načinu na koji post utiče na organizam. U ovom prilogu “Dobre Kalorije” vam donose male tajne povezanosti našeg organizma i hrane, te načine na koji to možemo iskoristiti za olakšavanje posta u ljetnim danima…
Energiju koju koristimo za naš svakodnevni život dobivamo isključivo iz hrane. Tu energiju trošimo na četiri stvari: na održavanje bazalnog metabolizma, na preradu hrane, na tjelesnu aktivnosti i na reparaciju u slučaju bolesti ili ozljede. Ukoliko ne unosimo hranu cijeli dan, to nije naročit gubitak za naš organizam, jer pored energije koja se stvara unosom hrane, naš organizam od viškova stvara i vlastite zalihe energije u vidu masnog tkiva. Prosječna osoba ima dovoljno masnog tkiva da bi mogla preživjeti bez hrane kompletan ramazan, ili da bi mogla prepješačiti 800 kilometara.
Prilikom posta, u toku dana naše tijelo koristi priliku da za svoje energetske potrebe koristi zalihe masnog tkiva. Tako često uz ispravan način ishrane u toku ramazana mnogi ljudi izgube na težini. Međutim, pravilna ishrana u ramazanu ne podrazumijeva samo korištenje kvalitetnih namirnica – pravilna ishrana obuhvata i način na koji se te namirnice unose, kako ne bi opteretile naš organizam i kako bi bila hranjive za njega.
Upamtite nekoliko jednostavnih zlatnih pravila pravilne ishrane i olakšajte svome organizmu preradu hrane nakon cjelodnevnog posta, kako se ne biste umarali i kako biste mogli funkcionisati na najbolji način.
Prvo zlatno pravilo ispravne probave jeste dugo žvakanje. Dugo žvakanje zalogaja je neophodan proces za iskorištavanje nutritivnih vrijednosti hrane. Naša pljuvačka sadrži enzim koji služi za razgradnju škroba i iskorištavanje vlakana iz svježeg voća i povrća, koji svoju funkciju može obaviti samo kroz dugotrajno žvakanje.
Drugo zlatno pravilo ispravne probave jeste neprejedanje. Slijeđenje ove naredbe iz Časnog Kur’ana ima višestruke koristi za organizam. Najprije, umjerenošću u jelu pomažemo našem probavnom traktu da ne požuruje prilikom obrade hrane. U slučaju da se prejedamo, želudac je prisiljen neprovarenu ili slabo provarenu hranu slati brzo dalje u dvanaestopalačno crijevo, kako bi napravio mjesta za novu hranu koja dolazi. Tada se njegov donji dio mora znatno rastegnuti kako bi napravio dovoljno mjesta, što također remeti rad dijafragme te zbog toga prejedanje uzrokuje i teško disanje, uslijed čega se smanji i dotok kisika, pa nas prejedanje čini i pospanim. Zbog toga nam teravije naročito teško padaju nakon preobilnog iftara.
Pored navedene štete koju prejedanje čini probavnom sistemu, prejedanje također opterećuje i našu jetru. Jetra je osnovni filter našeg organizma – ona toksine pretvara u spojeve koje naše tijelo može izbaciti. U periodu kada ne jedemo, naša jetra nema potrebe da naporno radi i obavlja svoju filtersku funkciju, te je za jetru ramazan pravi godišnji odmor. Zbog toga prejedanje nakon cjelodnevnog gladovanja predstavlja jako agresivan napor na jetru koja se odmarala cijeli dan. Umjerenim obrocima ne naprežemo jetru mnogo i stoga se ona nakon cijelog dana mirovanja može postepeno vratiti svojoj funkciji.
Također, korist neprejedanja je isto i to što nam dozvoljava detoksikaciju. Ukoliko unosimo manje hrane nego je potrebno za naše dnevne energetske potrebe, tada koristimo i svoje masne naslage. Ukoliko unosimo previše toksina, naša jetra ih ne može sve filtrirati, te ih ona skladišti u masnom tkivu. Topljenjem masnog tkiva oslobađaju se ti toksini, a potom i izbacuju iz organizma.
Treće zlatno pravilo jeste pravilna hidratacija. Tijelo ima prirodan mehanizam očuvanja vode, te je dehidracija i osjećaj žeđi znak da nismo vodu i hranu unosili na ispravan način u organizam ili smo koristili namirnice koje pomažu izlučivanju vode iz organizma. Vodu treba u organizam unositi gutljaj po gutljaj, i treba rasporediti u toku cijelog intervala od iftara do sehura. Količina unesene vode ovisi od samog organizma, nivoa tjelesne aktivnosti i količine vode unesene preko hrane. Generalno, treba izbjegavati zašećerene sokove, slanu hranu, masnu hranu i veće količine kafe.
svjetlo-dunjaluka
