Bože milostivi daj nam snage i pameti da nikad ne zaboravimo i da sustignemo na ovom svijetu zločince.

ZVORNIK
Strijeljati djecu, malu djecu, a prije toga izvršiti silovanje je poremećaj ljudskog uma, to je više od zločina, a najgore je te zločince kriti i braniti, pa onda svoju djecu učiti o toj hrabrosti.
Kakvi su ti koji se ponose zločincima koji su počinili takava zlodjela? Kakav je to sistem u Srpskoj koji ih štiti? Kakve su to njihove škole? Kakva je vjera to?
Hiljade pitanja koja će prešutjeti, ne stide se, niti osjećaju grižnju savjesti.
Kakvi su ti SIMINI ČETNICI i oni koji ih štite?
Sa platoa ispred Komemorativnog centra Tuzla su ispraćena četiri tabuta sa posmrtnim ostacima sestara Ribić, ubijenih tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Dženaza-namaz Almasi (4), Suvadi (5), Zijadi (7) i Zlatiji (13) klanjala se u Skočiću kod Zvornika.
Djevojčice su ekshumirane iz masovne grobnice na Crnom Vrhu, a identificirane su u decembru prošle godine. Prethodnih godina ukopani su njihovi majka Šefka i otac Ismet, a traga se još za posmrtnim ostacima dvije sestre, Ismetom i Zlatom, te dvogodišnjim Sabrijom.
Oni su sa još nekim komšijama i prijateljima strijeljani u zvorničkom mjestu Malešić, 12. jula 1992. godine, a iz porodice Ribić strijeljanje je preživio samo tada osmogodišnji Zijo. Nakon što su mu zločinci ubili devet članova porodice, a njega ranili, Zijo je ostao sam, a odrastao je u dječijim domovima.
Šta Zijo treba da zna, a šta treba da ne zna?
Šta mu treba reći da ga bar probamo utješiti, a šta reći što zločinci nisu pravedno kažnjeni?
Nikom se nikad neponovilo.
Samo i pomisliti je grijeh da djevočicu, maksuma od tri godine strijeljaš, pa onda čizmom gurneš u već iskopanu jamu gdje su joj ubijeni otac i majka sa sestrama i bratom.
Bože milostivi daj nam snage i pameti da nikad ne zaboravimo i da sustignemo na ovom svijetu zločince.
Bože daj nam snage i pameti da uvijek znamo odvojiti čovjeka od ZLOČINCA i da budemo odgajali djecu na ISTINI i pravdi.
Nema babe, da spusti svoju djecu u mezar jer je i on ubijen.
Nema majke da suzom isprati svoje duše jer je i ona ubijena.
Nema sestre da u suzama dove, nema nikog, do brata Zije.
Tabut se spušta od ovih gore, a dole u raki (rupi) su najbliži članovi porodice i polažu tabut.
Dole je samo Zijo i niko mu ne treba.
Tabuti su mali i lahki i u njima je pokoja kost koju su identifikovali, pa Zijo sam spušta tabute jedne sestre, pa druge, pa treća, pa četvrte. Tako je sahranio babu i majku, a još boga moli da nađe koju kost za dvije sestre i još jednog brata koji je imao samo dvije godine kad su ga zločinci strijeljali.
Ko su oni, ti ZLOČINCI i kakvi su? Nisu li to oni uniformisani policajci sa grdnim znakom Srpske GENOCIDNE ili su to doktori, ili su šoferi, ko su?
Svuda ih ima i svuda ih vidimo, a šutimo.
I pravo i pravda se moraju tjerati dok god bitišemo na ovom svijetu.
Kakvi su ti učitelji, vjeroučitelji, pedagozi, kakvi su ti mladi kad se time ponose, kakav to ljudski poremećaj imaju u sebi?
Taj ljudski poremećaj se liječi samo ISTINOM i pravdom, a može ga sprovesti samo čvrsta ruka.
Svako ko ovo čita neka voli svoju domovinu i neka u svakom pogledu tjera ili pomaže tjeranje ZLOČINACA.
Simo četnik je krep’o u zatvoru.
Ali Simo četnik nije bio sam.
Tjerajte sve one koji ih štite u vjeri, školi, politici, sudstvu, na ulici, svuda ih treba tjerati i ukazivati na njih.
Vaš ljudski poremećaj se liječi ISTINOM, PRAVDOM, ali i čvrstom rukom koja vas se ne boji i koja će vas loviti dok god ste živi i gdje god bili.
Srami te se svi koji učite djecu da je to herojstvo
Sram vas bilo, svakog ama baš svakog ko se ne ogradi od zličinaca, a posebno onih koji znaju njihova imena, a šute, a šute, šute.
Šutnja je ZLOČIN, stoga progovori čovječe, progovori, progovori zbog svoje djece, jer svojom šutnjom daješ mogućnost da i tvoja djeca i pokoljenja dožive sudbinu porodice Ribić iz Zvornika.
“Srce mi je ostalo u Zvorniku”, kaže Sidran.