Islam je cjelovit način života i dovoljan je muslimanima. U isto vrijeme, trebali bismo biti interaktivni i proaktivni. Ne trebamo zaboraviti svoju ulogu u društvu. Trebamo biti dobar primjer drugima. Islam nas poziva da budemo ljubazni prema svim ljudima bez ikakve diskriminacije zbog razlika u vjeri, rasi i sl. Mi muslimani imamo svoj identitet. Kako bismo zadržali ovaj identitet, mi ne obilježavamo i ne slavimo Božić niti bilo koje druge praznike koji ne pripadaju islamu, kao što niti kršćani ne slave Bajram niti poste Ramazan.
Sudjelovanjem u Božiću, bilo da je to kupovinom poklona, kićenjem jelke ili nečim trećim, gubi se svijest o ovoj osnovnoj, krucijalnoj točki razlike između islama i kršćanstva. Muslimani moraju biti vrlo oprezni po ovom pitanju. Svojoj djeci dužni smo objasniti da ovo nije naš praznik, već je ovo blagdan naših kršćanskih susjeda i prijatelja.
Postoje ljudi koji tvrde da je Božić sada sekularni praznik i da je više nacionalni nego vjerski praznik. No, pogrešno je pretpostaviti da je ovaj praznik, budući da je nacionalni, prestao biti kršćanski. Istina je da je ovaj praznik jako popularan i da je izrazito komercijaliziran, no ipak je to u osnovi vjerski praznik. Samo ime i sva njegova simbolika je kršćanska u potpunosti.
Što kršćani slave na Božić?
Kršćani slave Božić za koji vjeruju da je “dan rođenja Božjeg Sina” ili ono što nazivaju “ Utjelovljeni Bog ”. Stoga to nije samo slavlje druge vjere, to je također slavlje koje se temelji na vjerovanju koje je u potpunosti protiv učenja islama. Sa islamske tačke gledišta, vjera u “ Sina Božjeg ” ili “Boga u tijelu” je neprihvatljivo i poricanje Božije jednoće.
Argument da je “Božić, ipak, rođendan proroka Isusa (Isa a.s.), pa nema štete u slavljenju Božića” nije ni logičan ni islamski. Zašto bi muslimani trebali slaviti Isusov rođendan? Zašto se ne slave i rođendani svih ostalih vjerovjesnika? Osoba koja sebe naziva muslimanom, ne bi trebala imati božićno drvce u svom domu. Rekao je Poslanik Muhamed, sallallahu alejhi ve sellem: ”Ko oponaša jedan narod on njemu i pripada.” (Buharija i Muslim)
Podrijetlo Božića
Božić je u osnovi bio paganski običaj koji je usvojen u kršćanstvo; u osnovi nije imao nikakve veze sa poštovanjem i ljubavlju prema Isusu, Božjem poslaniku kojeg mi muslimani izuzetno cijenimo i poštujemo. Evanđelja uopće ne spominju datum Isusova rođenja, a prvi kršćani uopće nisu bili zainteresirani za Isusovo rođenje. Tek tri stoljeća nakon Isusova rođenja, kada je kršćanstvo postalo službena religija Rimskog Carstva, Božić se prvi put slavio. Ni tada se nije naveliko slavilo. Božić je postao popularan tek 800. godine nove ere, kada je Karlo Veliki na Božić okrunjen za cara Rimskog Carstva.
Ako slavimo velika učenja Isusa ili drugih poslanika, kao muslimani moramo to činiti svaki dan, a činiti to znači prakticirati ljubav, milosrđe, pravdu i suosjećanje, te biti aktivno uključen u izvršavanje Allahove volje.
Izvor: www.aboutislam.net
Obično kad govorimo o Božiću, jelki, Djeda Mrazu, Novoj godini… naše komšije kršćani to doživljavaju kao napad na njih i njihovu vjeru. Međutim nema potrebe da se to doživljava na taj način, jer kad pišemo ili govorimo o ovim temama to ne radimo da bi nekog napadali ili omalovažavali njih, njihovu vjeru ili tradiciju. Ni najmanje, svako ima pravo na svoju vjeru da je praktikuje prema svom učenju, već ove stvari pišemo radi muslimana, tj da je nama zabranjeno da praktikujemo nešto što nije od islama, a pogotovo što je u koliziji sa islamskim učenjem (slaviti ili obilježavati dan rođenja, kako kršćani vjeruju Božjeg sina, je nedopustivo u islamu, jer prema našem vjerovanju Bog je jedan, nema sina, nije rodio, niti je rođen).
Također u islamu je zabranjeno oponašanje drugih naroda i njihovih običaja. Rekao je Poslanik Muhamed, a.s.: ”Ko oponaša jedan narod on njemu i pripada.” (Buharija)
Sve ovo ne znači da se muslimani trebaju neprijateljski ponašati prema pripadnicima drugih religija ili prema njihovim običajima i praznicima. Ne, nikako, već je ovo iz razloga da muslimani ne izgube svoj indetitet i da sami ne počnu praktikovati nešto što je u koliziji sa islamskim učenjem piše n-um
