Nekada su naši preci govorili: „Brak je zatvorena kutija“, i sve dok bude tako ljepota koja je u njoj imat će svoju vrijednost.Ove riječi nose više značenja. S jedna strane, govore o tome da je narav partnera nemoguće odmah upoznati, a s druge nam skreću pažnju na važnost čuvanja intime braka. Ovo se ranije najviše govorilo ženama. Razumljivo, žene su sklonije da emocije dijele sa drugima.. Stoga ih se uvijek savjetovalo da tugu i sreću ne iznose iz kuće. Da nikome ne pričaju o svom braku.Međutim, vremena se promijeniše… Niti ima više „zatvorenih kutija“, niti supružnika koji ono što žive s partnerom smatraju tajnom. A najzanimljivije je to što su i muškarci počeli da pričaju, barem koliko i žene. Bez ustezanja iznose iz kuće i dobre i loše dane. Čovjekova potreba da bude socijalizovan i prihvaćen u društvu proizvodi ljubav prema govoru. Tako, osoba koja voli da priča, ne birajući, često će pričati i o svom bračnom životu. Drugi od razloga je to što čovjek usred nekih svojih kompleksa ima potrebu da čuje kako je u pravu i kako je pametan. Zatim, tu se nađe i ljutnja, pa i osjećaj krivice kojeg se treba riješiti. I tako, dok pokušava da sebe rastereti na jedan trenutak, iznosi i obezvrjeđuje ono što je vrijedno i što treba ljubomorno da čuva. Bez obzira na povod, pričati o onome što proživljavamo sa svojim supružnikom nije uredu. Bilo da je to što govorimo pozitivno ili negativno.
Kao što rekosmo, brak treba da bude „zatvorena kutija“, jer sa onim što ispričamo, iako nesvjesno, veoma često negativno utječemo na tuđi brak. Naprimjer, žena koja neprestano priča lijepo i pozitivno o svom mužu i braku, kao prvo, može biti žrtva nečije zavisti. Drugo, njena prijateljica, koja je sluša, prvom prilikom će svog muža, kada ne učini nešto tako divno što inače čini muž dotične osobe, dočekati sa prigovorima tipa: „Njen muž svoju porodicu svaki vikend vodi na izlet, a mi nigdje ne idemo!“ Ili: „Dotičnoj osobi muž sve obezbijedi, ti to nisi u stanju“itd. Tako će doći do obostranog nezadovoljstva. Žena će biti nezadovoljna jer zaboravlja na kvalitete koje njen partner ima već traži ono što nema, a muž nesretan jer niko ne voli da ga upoređuju s drugim.Ako ovako djelujemo iznoseći iz bračnog života ono pozitivno, šta je onda sa negativnim? Ponekad nam se čini da će nam biti lakše ako ispričamo, međutim, poslije se gotovo uvijek pokajemo zbog toga, ali povrataka nema. Svaki brak je jedinstven i poseban na svoj način. I u svakom ima i dobrih i loših dana. Koliko će biti dobrih, a koliko loših zavisi prvenstveno od nas, odnosno od našeg odnosa prema Allahu, dž.š, pa tek onada od našeg partnera. Naše nije da svoj život upoređujemo sa onim što čujemo, niti da svoj brak postavljamo kao primjer drugima. Na nama je da tražimo i prigrlimo sve ono što će povećati našu porodičnu sreću.
Za Akos.ba pripremio Fahrudin Vojić
