Priča prema istinitom događaju

Vraćam se jučer s posla i sretoh svog prijatelja na cesti. Štopa. Stanem mu i povezem ga…

– Pa gdje si brate bolan nema te k’o ni kafe u ratu! Šta ima, gdje si to naumio?

– Ma evo me, štopam ima haman sat vremena niko da stane, baš si me obradovao kad sam te vidio. A ništa posebno, nisam još nikakav posao dobio, nezgodno pravo, ne radi se, znaš kako je kad se ne radi… Čekam odgovor za vizu, sve papire sam izganjao i poslao, ali oteglo se ko… i et tako… Evo krenuo malo do kladionice… Neće me brate ovih dana nikako! I što me više neće, ja budalasto uporan sve više igram. Ima više od dva mjeseca kako ništa nisam dobio! Još ne igram ono laički na slijepo, već ja pomno razmotrim koje parove, koje utakmice ali opet džaba, uvijek fulim jednu utakmicu ili dvije i tako propadne listić.

– Ma okani se toga brate, znaš da nema hajra od tog, malo ko da se obogatio od takvih para, a i onaj ko se obogatio kratko je bogat bio, kako došlo, brate, tako još brže o’šlo.

– A znam de, ali et, nekako imam nadu da bih mogao uskoro opalit jedan dobar listić, pa et. Uzeo sam od matere 10 KM i to slagao joj da mi treba da dopunim telefon jer će mi broj propast. (Haha) Ali sad sam odabrao pet sigurnih utakmica, kvote i nisu tako velike ali zato ću uložiti 10 KM, pa kad dobijem 50 opet sam 40 dobar, je li tako?

– Brate, hajd’ ti da ja tebi pokažem kladionicu u kojoj sigurno nećeš izgubiti, mislim gdje se uvijek dobija?

– Ma daj haha, šta me zezaš opet, gdje ima ta kladionica, kako se zove? Ja ih znam sve po gradu…

– Samo sjedi i uživaj u vožnji, sad ćeš vidjeti, brzo ćemo stići.

Skrenuo sam sa glavne ceste, te krenuo prema naselju malo iza grada. Došli smo do stare trošne kuće…

– Ma daj brate bolan, jesi lud, pa gdje ovdje ima kladionica? U ovoj napuštenoj ruševini sigurno nije!

– Na žalost ovo nije napuštena kuća. Ovdje sama živi jedna nana. Ima oko 70 godina. Sin joj davno poginuo u saobraćajnoj nesreći, čovjek umro prije par godina i tako da je ona sama, nema nikog svog. Živi od onog šta joj ko donese.

– Pa dobro, ali brate, kakve ona ima veze sa kladionicom?

– E sad ćeš fino izaći samnom i ideš joj dati tih 10 maraka! I to ono da joj halališ sa srca. I budi strpljiv. I evo, ako nakon nekog vremena ne dobiješ neke pare, ja ću ti vratiti duplo!

– Haha ti si lud majke mi moje! Dobro, znam ja da je sevap pomoći nemoćnima, da je to dobro djelo… Ali odabrao sam ovih pet sigurnih parova, jaaaaj brateee! Ali hajd dobro idemo.

Izašli smo iz auta i krenuli prema kući a nana je već bila izašla na vrata. Pozdravili smo se lijepo i objasnili da smo došli da joj damo malo para eto onako za sadaku. Nana, presretna, grli nas obojicu, blagosiva…

– Ta djeco moja, Bog vam dao svako dobro. Pa taman mi tih 10 maraka falilo da namirim i platim struju jer su mi rekli da će mi je isključiti za 8 dana ako ne platim. Allah vas nagradio na oba svijeta djeco moja! Sačuvao vas od svakog zla i vas i vaše najmilije. Ta vidi ko je nani obasjao ovaj dan, ko nanu spasi da joj svjetlo ne isključe! Neka vas Allah obilato nagradi draga djeco, kud god krenuli i šta god radili neka vas svaki hajr, sreća i dobro prati, živi i zrdavi bili i od svake bolesti sačuvani i vi i vaši najmiliji, amin ako Bog da…

Oprostili smo se od nane i krenuli nazad prema gradu.

– Uh brate, kako nana blagosiva, ja sam se sav naježio. Halal joj bilo sve i marka. Da sam imao još para dao bih joj Bogami!

– Eto, vidiš kako se osjećaš fino ispunjeno, pomogao si nekome kome je pomoć prijeko potrebna a i tebi će se ako Bog da nafaka otvoriti.

Vozeći se do grada još smo malo čavrljali o svemu i svačemu. Nakon što sam ga odvezao do njegove kuće i ja sam produžio kući.

****************

Poslije tačno 7 dana moj prijatelj me nazvao na telefon.

– Ej brate, gdje si mi? Znaš šta ima? Preključe me zvao jedan odavde čovjek da idem s njim raditi. I išao sam. Neke pločice smo postavljali. Za dva dana dade mi čovjek 100 KM! Taj dan ja došao kući, kad mati mi veli da je tetka došla iz Austrije i zvala me da joj dođem neki ormar namontirati. I odem ja to smontiram za dva sata i kad sam krenuo, tetka mi baci 50 Eura! Ja ono odbijam neću, neugodno mi, pa nisam ja radio cijeli dan, a ona navalila i nema nego uzeti. Brate, naumpala mi je ona nana i onih 10 maraka i ti i tvoj savjeti! I to nije sve, zvali su me iz ambasade! Dobio sam vizu brate! Sad ode kod one nane ponovo i odnese joj večeru!
Hvala Bogu pa te sretoh onaj dan brate i hvala ti na savjetima.

– Da si mi živ i zdrav brate moj i ja sam presretan zbog tebe. Eto vidiš kako Allah mnogostruko nagrađiva za dobra djela. I uvijek znaj da novac uložen u neki hajr, neko dobro djelo u ime Boga, uvijek se mnogo većom nafakom vraća i koliko god da udijeliš Allah te još više opskrbi.

n-um