Novinarka Elmedina Muftić pokrenula je ideju o prijavljivanju organizatora povorke i Plamenka Muratovića koji je nosio majicu sa likom Samre Hajdarević Ćosović. Više o ideji Elmedine Muftić u tekstu kojeg je objavila na Bošnjaci.net:
Na tzv. „PARADI PONOSA“, održanoj u Sarajevu 08.09.2019.godine, pod motom „Ima izać“, izvršen je udar na čast, dostojanstvo, sigurnost, moralni dignitet žene muslimanke koja nosi hidžab. Naime jedan od protagonista parade na majici je nosio lik Samre Hajdarević Ćosović, žene koja je pod hidžabom, uokviren duginim bojama. Napomenut ću da je Samra Hajdarević Ćosović, zastupnica u Skupštini Kantona Sarajevo, i da je već nekoliko puta bila na meti udara pripadnika i simpatizera LGBT populacije.
Zabrinjavajuća je spoznaja da oni koji za sebe tvrde da su „ugroženi“ te kao takvi ovakvim paradama skreću pažnju na sebe i ostvarivanje svojih prava, istovremeno ugrožavaju prava i slobode drugih. Dok paradirajući pozivaju na „ljubav“, istovremeno pokazuju najveći oblik mržnje spram nekoga ko ne misli kao oni. Zastrašujuće je da oni koji žele da postanu vidljivi, jer su k’o biva do sad bili nevidljivi, svoju vidljivost ostvaruju tako što žele da druge učine nevidljivim. Zastrašujuća je činjenica i potreba LGBT populacije da markira sve one koji se ne slažu sa njihovim stavovima, ne podržavaju njihova mišljenja, ili se protive njihovim paradama. Etiketiranjem Samre Hajdarević Ćosović, pokazali su svoju spremnost da prihvate različitosti, odnosno da budu tolerantni, da pokažu da jesu ono što od drugih traže da budu prema njima.
Za sebe su priskrbili obezbjeđenje koje nije viđeno u BiH, i dok ih obezbjeđuje preko hiljadu policajaca, koje finansiramo i mi građani koji se protivimo ovoj paradi. Pripadnik LGBT populacije nošenjem lika Samre Hajdarević Ćosović na majici, ustvari stavljaju metu na njezinu glavu, ali i na glave svih žena sa hidžabom ili nikabom. Pitamo sve one koji su na bilo koji način sudjelovali u organizaciji parade, one koji su odobrili održavanje iste, one koju su bili zaduženi za sigurnost učesnika parade, ko će da čuva nas sa mahramama od pripadnika LGBT populacije? Ko će Samri, ali i svim ostalim ženama, da garantuje sigurnost, posebno poslije ovakvog vida provokacije, koja poziva na nasilje?
Za pretpostaviti je da nećete poduzeti ništa. Da vlast u KS koja je idejni tvorac i pokrovitelj „Parade ponosa“ ne zanima sigurnost žena sa hidžabom i nikabom, za njih smo mi nevidljive, makar oni tako misle, dok im mi ne dokažemo suprotno.
Iz iskustva znamo da provokatori, islamofobi i ostala bratija nikad nisu bili procesuirani niti kažnjeni za fašizam koji provode nad nama koji smo eto drugačiji(je) od njihovih ograničenih shvatanja, morat ćemo se same zaštititi.
Pozivamo sve žene koje nose hidžab, nikab i one koje to ne čine, ali su svjesne težine situacije u kojoj se nalazimo te uviđaju svakodnevne nasrtaje na čast, ugled, identitet, ali i sigurnost žena sa hidžabom i nikabom, da se organizujemo i podnesemo tužbu za uvredu časti, ugrožavanje bezbjednosti, protiv Plamenka Muratovića i organizatora tzv. „Parade ponosa“, za protivzakonito korištenje ličnih fotografija, kako bi se izazvala mržnja, ugrozila sigurnost i na kraju udarilo na čast žene i žena koje su slobodne da u svojoj vjeri na svojoj zemlji budu to što jesu, Bošnjakinje koje izvršavaju jednu od Allahovih dž.š. odredbi propisanih ženi, da pokrije svoje stidne dijelove tijela, u koje spada i kosa.
Poštovane sestre, smatram da je trenutak da se same izborimo za svoja prava i slobode, da se zaštitimo od učestalih nasrtaja na našu ličnost, jer LGBT i njihovi protagonisti se neće zaustaviti, ići se sve dalje i dalje. Nošenje lika naše sestre Samre Hajdarević Ćosović na majici u tzv. „Paradi ponosa“, nije samo udar na Samru, njezin dignitet i integritet, udar je na svaku od nas, udar je na našu slobodu, na pravo da se politički, društveno ili na bilo koji drugi način eksponiramo. Samra je od ulaska u Skupštinu KS postala meta onih koji bi da postanu vidljivi, tako što će od nas da naprave duhove. E, nećemo im dozvoliti. VAKAT JE, da se i naš glas čuje, da kažemo da postojimo, da smo tu u našoj Domovini BiH, za koju su naši očevi, braća, muževi krv proljevali, da bismo mi kao i ostali građani ove zemlje živjele u slobodi. Da im poručimo da ih više nikad nećemo pitati za dozvolu da budemo to što jesmo, da ne misle da mi ne znamo govoriti, da ne znamo izaći na ulice, da mi ne znamo da je njihova sloboda do granice gdje počinje naša sloboda, a oni su dobro mjenike svoje slobode unijeli u našu među, pa bi bilo po bontonu da ih vrate na početne položaje.
Tužba je način da se zakonskim sredstvima izborimo za svoja prava i slobode. Da se zaštitimo od daljih nasrtaja na naše ličnosti, da pokažemo da smo jedinstvene u odbrani vrijednosti koje propagiramo, a to su vjera, porodica, moral, dostojanstvo, jednom riječju ljudska prava i slobode, u koje kao elementarno pravo spada sloboda ispoljavanja vjere… Na kraju, podnošenjem tužbe pokazale bi da smo jedna uz drugu i da je napad na jednu ženu pod hidžabom ili nikabom napad na sve nas, što u konačnici i treba da bude tako i po vjerskim i po svjetskim mjerilima. Čast sestre je naš emanet, dužne smo ga braniti našim životima, Samra je samo pokazatelj da oni ne trpe da Bošnjakinja misli, obrazuje se, politički i društveno se angažuje, oni bi da nas nema, da svoj grijeh prezentuju na ulicama, a da nas i naše vrijednosti zatvore u četiri zida, a kad nas zatvore, tada kao da ne postojimo.
Danas je to Samra, sutra može biti bilo koja od nas.
Ili ćemo se pokrenuti, ili ćemo za koji dan pitati koja je slijedeća.
deblokada.com
