Nedavno održani skup u Sremskoj Mitrovici povodom Dana državnosti Srbije ponovo je otvorio brojne političke rasprave, posebno u kontekstu govora predsjednika Republike Srbije, Aleksandra Vučića, i njegovih stavova prema Bosni i Hercegovini i entitetu Republika Srpska. Na tom skupu prisutni su bili i predsjednik Republike Srpske, Milorad Dodik, i mnogi drugi politički lideri. Međutim, osim političkih poruka o jedinstvu i opstanku Srbije, spominjala se i ideja o otcjepljenju određenih teritorija, što je ponovo postavilo pitanje odnosa između Srbije i susjednih zemalja. U tom kontekstu, bivši lider Lige socijaldemokrata Vojvodine, Nenad Čanak, iznio je kritike na račun Dodikove politike.
Prema Čanku, ideje o otcjepljenju koje propagira Dodik nisu ništa drugo nego manipulacija s ciljem da se stvori veći politički pritisak i zamagli stvarne afere koje se događaju unutar same Bosne i Hercegovine. Čanak smatra da Dodik pokušava prikriti korupciju i nezakonite radnje koje se provode unutar njegove političke grupe, koristeći kao izgovor ideje o otcjepljenju i velikosrpskim težnjama. Takođe, on ističe kako su ti pokušaji povezeni s ozbiljnim političkim interesima, gdje Dodik koristi političku krizu da bi sačuvao vlast, istovremeno uzimajući sredstva od građana.
Jedan od ključnih komentara koje je Čanak iznio odnosi se na Vojvodinu i tvrdnje da nije bilo ozbiljnog političkog pokreta ili grupe u poslednjih 40 godina koji su se zalagala za nezavisnost tog regiona. On objašnjava da se pitanje otcjepljenja Vojvodine zapravo dovodi u vezu s orbanovim ambicijama i njegovim geopolitičkim planovima, koji uključuju istorijsku teritorijalnu ekspanziju prema područjima koja su nekada bila deo Austro-Ugarske. Čanak smatra da je to suštinska prijetnja po Vojvodinu, koja dolazi iz spoljašnjeg faktora, a ne iz same regije.
Kritika se također odnosi na ponašanje Vučića i Dodikove vlasti, koje se, prema Čanku, temelje na neskrivenoj želji za novcem i vlašću. Čanak ističe da, ukoliko se ovakav politički kurs nastavi, politička karijera obje strane mogla bi biti završena, jer su građani sve više svjesni da je glavna motivacija za njihov politički angažman zapravo ekonomska korist i privatna korist političara. Čanak daje primjere poput 20.000 ljudi koji su autobusem prevezeni na skup u Sremskoj Mitrovici, dok je u isto vreme samo u Kragujevcu bilo više od 150.000 ljudi koji su samoinicijativno došli na proteste, što, prema Čanku, pokazuje da se društvena podrška sve više okreće protiv aktuelne vlasti.
Uspostavljanje ekonomske moći kroz kontrolu nad javnim preduzećima i manipulaciju sa kreditima predstavlja osnovni način vladavine trenutnih političkih lidera. Čanak smatra da su ti ljudi postali najviše zainteresovani za održanje vlasti i uživanje u privilegijama koje ona donosi, dok za druge aspekte društva i ekonomije nisu zainteresovani. Na kraju, Čanak se protivi propagiranju ideje o ekonomskom tigru, ističući da će za sve loše odluke koje su donijeli, buduće generacije morati snositi posledice.
Osim toga, Čanak upozorava da će ova klero-klepomanska politička kultura, koja se temelji na novčanim interesima i podržana sveprisutnim religijskim uticajem, u dužem roku značiti propast institucija i stabilnosti u Srbiji. Sve to dovodi do stvaranja nereguliranog političkog okruženja koje ne vodi ni ka društvenom napretku, ni ka očuvanju međunarodnih odnosa.
Na kraju, Čanak zaključuje da je prava snaga i vođenje države u rukama naroda, koji je, unatoč velikim političkim manipulacijama, svestan svojih prava i spreman da se bori protiv političkih i ekonomskih privilegija vladajuće elite. Jasno je da ako se ovakvi politički obrasci nastave, biće potrebna nova politička energija i civilno angažovanje kako bi se omogućila stvarna promena u društvu.
U zaključku, Čanak naglašava da je situacija na Balkanu trenutno izuzetno delikatna, a politička kriza u Srbiji, uz sve veće ekonomske i društvene tenzije, može dovesti do ozbiljnih problema na regionalnom nivou. Upozorava na opasnost od daljih političkih manipulacija koje bi mogle destabilizirati i Bosnu i Hercegovinu i Srbiju. Čanak ističe da se pravi problemi ne mogu rešavati pokušajem otcjepljenja ili etničkog sukoba, već kroz dijalog i koheziju među narodima. Ističe da je ključna uloga građana, političkih lidera, ali i međunarodnih aktera u održavanju stabilnosti i mirnog suživota u regionu. U tom kontekstu, budućnost Balkana zavisi od sposobnosti da se prevaziđu istorijske podele i stvore novi temelji za zajedničku budućnost koja ne počiva na podjelama, već na uzajamnom poštovanju i razumevanju.
