U cazinskoj kompaniji CPU žene mogu reći da svakog dana proslavljaju 8. mart.
Hana Perviz i njenih pet kolegica, umjesto osam, rade sedam sati dnevno, i to za istu plaću. Imaju slobodne vikende, dobivaju bajramluke i regres.
Prvi u BiH
– Radila sam i u drugim firmama, često i prekovremeno. CPU se ne može porediti ni sa jednom firmom u BiH. Meni kao ženi, majci i supruzi i taj jedan sat znači mnogo. Imam bebu od dvije godine, imam više vremena da se posvetim djetetu. Nekima sat vremena znači malo, nama znači zaista mnogo – kaže Bišćanska Hana Perviz, uposlenica CPU-a, koja se bavi prodajom informatičke opreme.
Emina Pašić je prezadovoljna.
– Biti dovoljno s djecom i porodicom, uskladiti druge brojne obaveze i pritom zadržati posao više je nego težak zadatak za jednu ženu. Sada imam više vremena i lakše žongliram između svih obaveza – priča nam Emina.
Mogućnost da se skrati radno vrijeme sa 40 na 35 sati sedmično, a za istu dobit, do sada u BiH niko nije ponudio. Samovoljna je to odluka cazinskog privatnika Dženana Kapića. Kaže, dobrobit je obostrana, i za kompaniju i za zaposlenice.
– Svaka firma danas se susreće s odlaskom radne snage. Nama nije još nijedan radnik otišao, ni iz firme, ni preko granice. Došli smo na ideju da ženama pružimo priliku da više vremena provode s djecom i porodicom, jer sve stignemo i za sedam sati poslovanja. Žene, s druge strane, imaju veoma mnogo obaveza. Moja supruga radi u drugoj firmi i često ostaje duže na poslu, što utječe na kvalitet porodičnog života. Nažalost, ne mogu utjecati na druge poslodavce i njihove odluke, ali možemo ih svojim pozitivnim primjerom potaknuti da naprave slično. Da barem pokušaju olakšati koliko-toliko – kaže Kapić za Avaz.
