Već godinama unazad, Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) suočava se s ozbiljnim problemom – nedostatkom nacionalne ravnoteže na rukovodećim pozicijama. Ova institucija, koja bi trebala biti stub profesionalnosti i pravde u Bosni i Hercegovini, sve više pokazuje slabosti upravo zbog neravnomjerne zastupljenosti pripadnika različitih naroda, posebno Bošnjaka.
Naime, analiza trenutne situacije pokazuje da je broj Bošnjaka unutar SIPA-e manji za 56 službenika nego što bi to bilo pravedno prema principu proporcionalne zastupljenosti. Istovremeno, broj Srba premašuje kvotu za čak 70, dok je broj Hrvata veći za 11. Ovaj disbalans nije od jučer, već traje godinama, a počeci problema datiraju još iz perioda dok je agencijom rukovodio Goran Zubac. Njegovi nasljednici, uključujući Pericu Stanića, a posebno sadašnjeg direktora Darku Ćuluma, nisu uspjeli ili nisu imali volje da isprave ovaj problem.
Posebno zabrinjava činjenica da Bošnjaci, iako prisutni u strukturi agencije, ne zauzimaju dovoljno rukovodećih pozicija. Od ukupno pet ključnih pozicija u SIPA-i, trenutno je samo jedna popunjena Bošnjakom. Tako su, primjerice, nakon odlaska Vahidina Šahinpašića s mjesta šefa Kriminalističko-istražnog odjela, njegovo mjesto preuzeli drugi kadrovi, konkretno Žarko Kalem. Također, nakon što je Enes Karić, bivši komandant Jedinice za specijalnu podršku, preuzeo novu funkciju, njegovo mjesto popunio je Dalibor Milošević.
Pitanje koje se prirodno nameće jeste – zašto bošnjački kadrovi ostaju tihi? Umjesto da reagiraju na očigledno narušavanje ravnoteže, oni ostaju po strani, bez inicijative da preispitaju situaciju ili pokrenu promjene. Ova šutnja dodatno osnažuje trenutni položaj direktora Ćuluma, čije ponašanje mnogi smatraju u skladu s interesima Milorada Dodika i njegovim pokušajima podrivanja ustavnog poretka Bosne i Hercegovine.
U nekoliko posljednjih godina, postalo je očigledno da:
- Postavljanje na ključne pozicije ne vodi računa o nacionalnoj zastupljenosti.
- Bošnjaci su u podređenom položaju.
- Direktor SIPA-e, Darko Ćulum, konstantno izbjegava jasnu saradnju s Tužilaštvom BiH, pod izgovorom sigurnosnih izazova.
- Milorad Dodik javno osporava ustavni legitimitet SIPA-e, a reakcija rukovodstva agencije izostaje.
Ovakvo stanje ne samo da narušava princip ravnopravnosti svih naroda, već ima ozbiljne posljedice na funkcionisanje same agencije. Nepravična zastupljenost može oslabiti borbu protiv kriminala, korupcije i prijetnji po sigurnost države, jer jedna etnička skupina nema adekvatnu zastupljenost u donošenju ključnih odluka.
Uprkos otvorenom osporavanju rada SIPA-e i drugih državnih institucija od strane rukovodstva Republike Srpske, agencija i dalje sjedi u Banjaluci, dok istovremeno zanemaruje svoje zadatke na teritoriji cijele Bosne i Hercegovine. Postavlja se pitanje – da li su i sami pripadnici SIPA-e, posebno Bošnjaci, pomireni s tim da njihova agencija funkcioniše samo u Federaciji, dok je sjedište u entitetu koji osporava njen legitimitet?
Bez iskrenog zalaganja i aktivne borbe protiv neravnopravnosti, situacija bi mogla dodatno eskalirati. Pasivnost i šutnja bošnjačkih kadrova postaju sve skuplje, ne samo za samu SIPA-u, već i za pravni poredak države. Ako ovako stanje potraje, vrlo lako bi se moglo dogoditi da SIPA, umjesto ključne državne institucije, postane najslabija karika sigurnosnog sektora Bosne i Hercegovine.
Neophodno je da se kadrovi svih naroda, a posebno Bošnjaci, jasno i glasno uključe u procese odlučivanja, zatraže poštivanje zakona i proporcionalne zastupljenosti. Sve dok preovladava politika nezainteresovanosti i straha, država gubi kontrolu nad ključnim mehanizmima zaštite vlastitog ustavnog poretka.
Na kraju, jedno je sigurno – vrijeme šutnje mora prestati. Ako se situacija u SIPA-i hitno ne adresira, posljedice će biti ozbiljne i dugoročne. Samo proaktivnim pristupom može se očuvati integritet institucija i osigurati jednakost svih građana Bosne i Hercegovine pred zakonom.
U konačnici, pitanje ravnoteže unutar SIPA-e nije samo tehnički problem raspodjele pozicija, već ogledalo šireg političkog i institucionalnog problema u Bosni i Hercegovini. Nepravda na jednom mjestu reflektira slabosti cijelog sistema, a šutnja i inertnost samo dodatno produbljuju postojeće podjele. Ako se ne prepozna važnost proporcionalne zastupljenosti i ako svi odgovorni ne preuzmu aktivnu ulogu u zaštiti državnih institucija, vrlo lako bi se moglo dogoditi da se izgubi kontrola nad temeljnim stubovima sigurnosti i pravde. Vrijeme za čekanje je prošlo — sada je trenutak da se krene u odlučne, zakonite i pravedne korake prema stvarnoj ravnoteži i očuvanju stabilnosti države.
