Predrag Ćeranić, dekan Fakulteta bezbjednosnih nauka Univerziteta u Banjaluci i bivši blizak saradnik Milorada Dodika, svojim najnovijim izjavama izazvao je burne reakcije u javnosti. U razgovoru za RTRS, Ćeranić je istakao da je Dejtonski mirovni sporazum ozbiljno narušen, što je, prema njegovim riječima, jedan od ključnih problema s kojim se danas suočava Republika Srpska.
On je naglasio da se u posljednje tri decenije kontinuirano vrši pritisak na institucije i zvaničnike Republike Srpske, te da su određene međunarodne strukture uložile značajne napore kako bi predstavile rukovodstvo ovog entiteta na negativan način. Prema njegovom mišljenju, trenutna situacija nije slučajna, već je rezultat dugogodišnjeg djelovanja različitih političkih i pravnih mehanizama koji su, kako tvrdi, postepeno razgrađivali izvorni Dejton.
Ćeranić smatra da je neophodno da se Dejtonski sporazum “vrati na fabrička podešavanja”, odnosno da se ponovo primijene njegova izvorna načela i odredbe. Prema njegovim riječima, zvaničnici Republike Srpske često su prikazivani kao bjegunci, dok je stvarnost sasvim suprotna – oni su, kako tvrdi, žrtve sistematskog međunarodnog pritiska.
Takođe, osvrnuo se na pitanje globalne bezbjednosti, ističući da su geopolitička dešavanja usko povezana sa situacijom na Balkanu. Posebno je naglasio da svjetski lideri, poput ruskog predsjednika Vladimira Putina i bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa, imaju interes da riješe ključne sukobe u svijetu, uključujući krizu u Ukrajini i nestabilnost na Bliskom istoku.
Prema njegovom viđenju, pitanje Bosne i Hercegovine će u nekom trenutku postati tema razgovora među najmoćnijim političkim liderima, jer je to, kako kaže, “samo pitanje vremena”. Smatra da će se u doglednoj budućnosti donijeti odluke koje će odrediti pravac kretanja političke i bezbjednosne situacije u BiH.
Pored toga, Ćeranić je ukazao na nekoliko ključnih faktora koji bi mogli uticati na budući položaj Republike Srpske:
-
Međunarodni odnosi – u zavisnosti od odnosa velikih sila, moguće su promjene u stavu prema BiH.
-
Unutrašnja politička stabilnost – snaga institucija RS-a zavisi od političke kohezije i sposobnosti da se odupru vanjskim pritiscima.
-
Ekonomska situacija – stabilnost regiona ne može se odvojiti od ekonomskih faktora koji direktno utiču na geopolitičke odluke.
Njegove izjave dolaze u trenutku kada se u javnosti sve češće postavlja pitanje budućnosti Republike Srpske u okviru Bosne i Hercegovine, ali i mogućnosti promjene međunarodnog odnosa prema ovom entitetu. Dok jedni podržavaju njegov stav da je Dejton degradiran, drugi smatraju da ovakve tvrdnje samo dodatno produbljuju političke tenzije.
U svakom slučaju, ostaje da se vidi da li će globalna dešavanja uticati na političku poziciju Republike Srpske i da li će, kako Ćeranić vjeruje, pitanje njenog statusa zaista postati tema među najmoćnijim svjetskim liderima.
Bez obzira na podijeljena mišljenja, jedno je sigurno – politička situacija u Bosni i Hercegovini ostaje kompleksna i neizvjesna, a Republika Srpska će se i dalje suočavati s izazovima koji dolaze kako iznutra, tako i spolja. Ćeranićeve tvrdnje o pritiscima na institucije RS-a i narušavanju Dejtonskog sporazuma otvaraju pitanje do koje mjere je moguće vratiti izvorne principe Dejtona, s obzirom na to da su političke i pravne realnosti danas znatno drugačije nego 1995. godine. Međunarodna zajednica i dalje ima snažan uticaj na dešavanja u BiH, a unutrašnja politička neslaganja dodatno otežavaju bilo kakve pregovore o dugoročnom rješenju.
Takođe, ne smije se zanemariti činjenica da je Republika Srpska suočena s nizom unutrašnjih izazova, od ekonomske situacije do odliva stanovništva, koji mogu imati veći uticaj na njenu budućnost nego same političke odluke. Iako Ćeranić vjeruje da će se pitanje RS-a naći na dnevnom redu svjetskih sila, ostaje neizvjesno koliko prostora velike sile zapravo imaju da se posvete Balkanu, s obzirom na to da su im prioriteti usmjereni ka većim globalnim krizama. Bez jasne strategije i političke stabilnosti unutar same Republike Srpske, teško je očekivati da će vanjski faktori donijeti rješenja koja bi mogla dugoročno poboljšati njen položaj.
Na kraju, postavlja se ključno pitanje – da li Republika Srpska ima kapacitete da samostalno utiče na promjene koje traži ili će i dalje biti zavisna od međunarodnih okolnosti? Ako se uzmu u obzir unutrašnje podjele, neizvjesna ekonomska budućnost i konstantni politički pritisci, jasno je da će put ka ostvarenju političkih ciljeva biti dug i pun izazova. Bez obzira na to da li će se, kako Ćeranić predviđa, svjetski lideri u budućnosti zaista baviti pitanjem BiH, jedno je sigurno – budućnost Republike Srpske zavisi najviše od same njene unutrašnje snage i spremnosti da se suoči s realnošću savremenih političkih odnosa.
