Visoki predstavnik Christian Schmidt nedavno je iznio snažnu izjavu koja se odnosi na politiku Milorada Dodika prema Bosni i Hercegovini, tvrdeći da je time prešao crvenu liniju. Prema njegovim riječima, Dodik je napadom na suverenitet i teritorijalni integritet BiH učinio nešto što ne smije proći nezapaženo. Schmidt je istaknuo da je Dodik već dulje vremena sklona korištenju međunarodnih okolnosti, poput trenutnih napetosti u Ukrajini i stajališta Sjedinjenih Američkih Država, kako bi potaknuo vlastite političke ciljeve i agendu. Schmidt je jasno naglasio da su zakoni i potezi koje Dodik poduzima usmjereni prema tome da se Republika Srpska odcijepi od ostatka BiH, što predstavlja ozbiljan izazov za stabilnost zemlje.
Schmidt je detaljnije elaborirao politiku koju Dodik već godinama promiče, u kojoj je očigledno prisutan cilj podjela unutar BiH. Prema njegovim riječima, premalo se ulagalo u proces pomirenja u Republici Srpskoj, a politička klasa, predvođena Dodikom, koristi nacionalističke i etničke pristupe u političkoj areni kako bi privukla glasove građana. Umjesto da se fokusiraju na argumente za pomirenje, lideri u RS-u su skloniji eksploataciji podjela među narodima, što im omogućuje da prikupe političke poene. Ovaj pristup nije samo kratkovidan, već također stvara dugoročne prepreke za izgradnju stabilne i koherentne zajednice unutar BiH.
Jedan od ključnih trenutaka u Schmidtovom govoru bilo je ukazivanje na važnost međunarodne podrške Bosni i Hercegovini, posebno u kontekstu odnosa sa Srbijom. Schmidt je naglasio da vlasti u Beogradu moraju shvatiti da podrška Dodiku u njegovim separatističkim nastojanjima neće biti tolerirana. Za teritorijalni integritet BiH ne smije biti nikakvih kompromisa, te je ključno da Srbija jasno distancira svoj stav prema dodiku, što bi im omogućilo smanjenje napetosti u regionu. Schmidt također ukazuje na važnost međunarodne zajednice u sprječavanju daljnje destabilizacije, jer bez snažnih reakcija i odlučne akcije, postoji opasnost od eskalacije situacije.
Komentirajući odnos Europske unije i Njemačke prema Bosni i Hercegovini, Schmidt nije štedio kritike. Prema njegovom mišljenju, pristup zasnovan na reakcijama tek kad nastupe krize pokazao se neučinkovitim. Smatra da je došlo vrijeme da međunarodna zajednica zauzme proaktivniji pristup, jer su se u proteklim godinama događali procesi u Republika Srpskoj koji su išli u smjeru dalje radikalizacije i odvajanja. Schmidt upozorava da su se previše oslanjali na nadu da će BiH, kroz vlastiti interes za članstvo u Europskoj uniji, uspjeti prevazići tekuće političke probleme. Ovakav pristup, prema njegovom mišljenju, bio je kratkovidan, a BiH bi mogla platiti visoku cijenu zbog neprepoznavanja ozbiljnosti situacije u kojoj se nalazi.
U vezi s promjenom administracije u Sjedinjenim Američkim Državama, Schmidt je primijetio kako su novi signali iz Washingtona ohrabrujući. Naime, stajalište američkog ministra vanjskih poslova Marca Rubia pokazalo je da teritorijalni integritet BiH ostaje neprikosnoven, a bilo kakvo mijenjanje granica ili teritorijalnog sastava neće biti prihvaćeno. To je važan signal, koji daje nadu u stabilizaciju situacije, jer BiH mora dobiti jasnu i čvrstu međunarodnu podršku kako bi spriječila daljnje separatističke tendencije koje prijete njenoj budućnosti.
U zaključku, Schmidt smatra da trenutna politička situacija u Bosni i Hercegovini, iako ozbiljna, još uvijek može biti riješena, ali zahteva visoki nivo akcije i angažmana. On smatra da građani BiH još uvijek imaju povjerenja u međunarodne institucije i vjeruju da će se poduzeti odgovarajući koraci kako bi se spriječila eskalacija trenutnih napetosti. Međutim, upozorava da će biti potrebna odlučna i koordinirana akcija svih relevantnih aktera kako bi se očuvala stabilnost BiH i spriječio daljnji politički razdor koji prijeti uništiti napore na izgradnji funkcionalne države.
Schmidt također naglašava važnost dugoročne stabilnosti i mirnog suživota unutar BiH, što ne može biti postignuto bez uključivanja svih političkih aktera u proces pomirenja. S obzirom na složenu političku situaciju u zemlji, koja je često obilježena etničkim podjelama, nužno je da lideri iz svih entiteta prepoznaju odgovornost koju nose za budućnost građana BiH. U ovom kontekstu, međunarodna zajednica, uz jasnu podršku od strane Sjedinjenih Američkih Država i Europske unije, mora osigurati potrebnu političku i institucionalnu podršku, kako bi BiH nastavila svoj put prema demokratskom razvoju i članstvu u EU. Schmidt upozorava da bi svaki pokušaj daljnjeg ugrožavanja teritorijalne cjelovitosti zemlje mogao imati ozbiljne posljedice ne samo za BiH, nego i za cijeli region Balkana, koji je i dalje osjetljiv na političke i etničke tenzije.
