Posljednja sjednica Hrvatskog narodnog sabora (HNS) otvorila je brojna pitanja unutar ove političke organizacije, koja je do sada bila smatrana stabilnom. Iako se činilo da je došlo do unutrašnjih turbulencija, lider HDZ-a, Dragan Čović, uspješno je zaobišao razlike koje su se pojavile među manjim strankama s hrvatskim predznakom. Umjesto da se bavi tim nesuglasicama, Čović je iskoristio sjednicu kako bi poslao jasnu poruku svojim koalicionim partnerima iz Trojke.
Naime, tokom sjednice, Čović je, po prvi put, izravno zaprijetio strankama Trojke ukoliko dođe do ponovnog preglasavanja unutar Vlade Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH). Ovo preglasavanje desilo se jednom do sada, a tiče se spornog Zakona o južnoj interkonekciji. Iako je prethodno upozoravao da preglasavanje ne smije postati praksa, ovaj put je otišao korak dalje, naglašavajući da bi takav incident mogao dovesti do raskida koalicije. Čović je jasno rekao: „Ako smo partneri, nema preglasavanja oko bilo koje teme, jer to partneri ne rade. Jasno sam kazao da se partnerstvo čuva dok postoji. Kada ga nema, sjest ćemo zajedno i vidjeti može li se dalje ili će se formirati neko novo partnerstvo.“
Ovaj stav sugerira da bi u slučaju ponovnog preglasavanja stranke Trojke mogle biti izbačene iz koalicije, a u tom slučaju Čović bi se mogao okrenuti novim političkim partnerstvima. Ove izjave, usmjerene na stabilnost koalicije, također su uslijedile nakon dolaska nove administracije u Sjedinjenim Američkim Državama i odlaska ambasadora Michaela Murphyja, koji je prethodno optuživao Čovića da je „igrač“ u interesu Rusije zbog blokiranja usvajanja Zakona o južnoj interkonekciji.
Osvrćući se na Zakon o južnoj interkonekciji, Čović je sada iznio kritiku koju ranije nije javno iznosio. Smatra da je zakon neprovediv i postavio je pitanje je li netko namjerno učinio sve da ga zaustavi. Također je aludirao na političke pritiske koji su, kako tvrdi, utjecali na odluku da zakon ne bude usvojen. Čović je izjavio da su partneri iz Federacije prethodnu noć usuglasili zakon, no uslijedili su snažni pritisci koji su spriječili njegovu implementaciju. Iako razumije političke pritiske, naglasio je da bi odluke o ključnim infrastrukturnim projektima trebale biti donošene odgovorno, bez utjecaja vanjskih faktora.
Nakon ovih izjava, jasno je da Čović pokušava spasiti koaliciju, koja je postala ključna za političku stabilnost na državnom nivou. U isto vrijeme, izazov za njega predstavlja plan Trojke koji podrazumijeva izbacivanje Milorada Dodika iz vlasti. Čović se protivi tom planu, što ga stavlja u poziciju da pokuša iskoristiti koaliciju na federalnom nivou kao alat za postizanje političkih ciljeva.
Njegovo djelovanje na ovoj sjednici može se interpretirati kao nastojanje da očuva status quo i izbjegne daljnje unutrašnje političke sukobe, ali i kao pokušaj da manipulira političkim prilikama kako bi osigurao vlastitu poziciju unutar vlasti. Iako se čini da je Čović ove poruke tempirao pred najavljeni sastanak sa strankama Trojke i SNSD-om, jasno je da će njegov cilj biti da spriječi društvenu destabilizaciju, a sve u cilju političke prevlasti HDZ-a i njegove osobne moći.
U konačnici, ove prijetnje o mogućem raspadu koalicije ili formiranju nove, bez Trojke, mogu značiti da se političke prilike u Federaciji Bosne i Hercegovine uskoro mogu značajno promijeniti. Čović će očito nastaviti koristiti svoj politički utjecaj kako bi osigurao dominaciju HDZ-a, dok istovremeno balansira između zajedničkih interesa i vlastite političke agende.
S obzirom na trenutačne političke napetosti i prijetnje raskidom koalicije, pitanje budućnosti odnosa između HDZ-a, Trojke i SNSD-a ostaje otvoreno. Čovićev politički manevriranje moglo bi imati dugoročne posljedice na strukturu vlasti u Bosni i Hercegovini, posebno na federalnom nivou. Kako se politički pritisci nastavljaju, pitanje suradnje i moguće preispitivanje koalicijskih dogovora postaje ključno za stabilnost zemlje. Čović će, ne sumnjivo, nastaviti pratiti razvoj situacije, a pitanje hoće li uspjeti održati kontrolu nad koalicijama ili će doći do pregrupiranja u političkom prostoru, bit će nešto na što će svi politički akteri u BiH morati pažljivo reagirati.
