Politička situacija u Bosni i Hercegovini ponovno je pod lupom javnosti, a izjave predsjednika HDZ-a BiH, Dragana Čovića, dodatno su rasvijetlile složenost trenutnih odnosa. U svom intervjuu za zagrebački list, Čović je istakao da, uprkos političkoj napetosti, sigurnosna situacija u Bosni i Hercegovini ostaje stabilna. Tome, prema njegovom mišljenju, doprinose prisustvo međunarodnih snaga, tačnije EUFOR-a i snaga NATO-a, koje predstavljaju ključni faktor u očuvanju mira i stabilnosti.
Međutim, Čović je jasno ukazao na poteze koji bi mogli narušiti ovu ravnotežu. Naime, događaji u Narodnoj skupštini Republike Srpske, gdje su ubrzano usvajani novi zakoni kojima se umanjuju ovlasti institucija na državnom nivou, izazvali su ozbiljne sumnje u sposobnost centralnih institucija BiH da odgovore na izazove. Po njemu, takva dinamika zakonodavstva ugrožava funkcionalnost zajedničkih organa i može dodatno zakomplicirati političke odnose unutar zemlje.
Kada je upitan ko snosi odgovornost za eskalaciju krize, Čović nije direktno okrivio predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika, nego je iznio složeniju perspektivu. Prema njegovom tumačenju, ključni trenutak koji je pokrenuo niz sadašnjih problema jeste presuda koju je Sud BiH izrekao Dodiku. Po Čovićevim riječima, ta odluka je poslužila kao katalizator, ubrzavši istovremeno dva procesa:
-
Pokušaj dijela bošnjačkih političara da BiH oblikuju kao unitarističku građansku državu;
-
Odgovor značajnog dijela srpskog naroda koji sve otvorenije naginje ka separatizmu.
Ovaj dvostruki proces, smatra Čović, stvorio je ambijent u kojem svaki potez jedne strane izaziva reakciju druge, gurajući zemlju u sve dublju krizu.
Ipak, on priznaje da institucije BiH, posebno pravosudne, nisu bez mana. Uprkos tome, podvlači važnost poštovanja postojećeg pravnog okvira, dok se ne postigne, kako kaže, korektniji i efikasniji sistem. Za izlazak iz trenutne pat-pozicije, Čović predlaže povratak osnovama – razgovorima. Smatra da se rješenja ne mogu tražiti oslanjanjem na intervencionizam međunarodne zajednice, već vlastitim naporima unutar BiH.
Posebno ističe važnost otvorenog dijaloga između:
-
Predstavnika svih relevantnih političkih stranaka;
-
Predstavnika konstitutivnih naroda, bez izuzetka.
Prema njegovom mišljenju, izbjegavanje razgovora vodi u začarani krug – krize će se ponavljati, a problemi ostajati neriješeni. Zato apeluje da se dijalog pokrene odmah, bez čekanja vanjske pomoći koja bi mogla doći tek nakon što kriza dostigne vrhunac.
Govoreći o dugoročnoj perspektivi Bosne i Hercegovine, Čović naglašava da je pristupanje Evropskoj uniji strateški cilj kojeg BiH ne smije izgubiti iz vida, čak ni usred unutrašnjih problema. Ukazuje na tendenciju da se u kriznim trenucima evropski put BiH stavlja po strani, što on smatra pogrešnim.
Njegov stav je da se:
-
Unutrašnja pitanja moraju rješavati paralelno s evropskim obavezama;
-
BiH mora što prije otvoriti pregovarački proces s EU;
-
Zemlja mora sustići druge države u regiji na njihovom evropskom putu.
Pozivajući se na podršku iz redova Evropskih pučana, Čović apeluje da BiH dobije status kandidata za pregovore, istovremeno naglašavajući potrebu da domaće vlasti preduzmu konkretne korake, poput usvajanja preostala dva zakona i imenovanja glavnog pregovarača. Po njegovim riječima, samo tako će BiH pokazati vjerodostojnost i ozbiljnost u ispunjavanju evropskih uvjeta.
Za kraj, Čović je izrazio uvjerenje da će kompletan region, poznat pod nazivom Zapadni Balkan, u doglednoj budućnosti postati sastavni dio Evropske unije. To, prema njemu, nije samo interes samih zemalja ovog prostora, već i interes Unije, jer stabilan Balkan doprinosi stabilnoj Evropi.
Ovim stavovima, lider HDZ-a BiH jasno šalje poruku da ključ budućnosti BiH vidi u dijalogu, unutrašnjoj odgovornosti i evropskoj perspektivi, uz uvjerenje da rješenje krize dolazi iznutra, a ne nametanjem izvana.
Na kraju, Čović ostavlja otvorenu poruku svim političkim akterima unutar Bosne i Hercegovine, naglašavajući da je krajnje vrijeme da se preuzme pun odgovoran pristup i stavi interes države ispred pojedinačnih i parcijalnih ciljeva. Smatra da Bosna i Hercegovina mora konačno izaći iz začaranog kruga sukoba, kriza i političkih blokada te se okrenuti konkretnim reformama koje će omogućiti stabilnost, ekonomski napredak i jaču međunarodnu poziciju. Prema njegovom uvjerenju, samo zajedničkim djelovanjem svih naroda i uz jasnu viziju evropske budućnosti, BiH može prevazići postojeće podjele i osigurati bolje sutra za sve svoje građane.
