Lider HDZ-a BiH, Dragan Čović, iznio je jasne stavove u vezi s prijedlogom zakona o plinskoj interkonekciji, koji je usvojen prošli mjesec u Domu naroda Federacije BiH. Prema Čovićevim riječima, prijedlog koji bi omogućio isporuku američkog LNG plina u Hrvatsku putem plinskih interkonekcija, neće imati šanse za realizaciju. Ovaj prijedlog, koji podržava američka administracija, bio je ključna tačka političkih rasprava, a Čović je naglasio da će za realizaciju ovog projekta biti potrebna reorganizacija i osnivanje novog javnog plinskog poduzeća. On je postavio uvjet da projekt ne bude upravljan putem postojećeg BH Gas-a, već da se osnuje potpuno novo poduzeće koje će preuzeti odgovornost za upravljanje projektom.
Ova situacija postavlja pod znak pitanja sudbinu samog projekta i njegovu budućnost, jer Čović jasno ukazuje na svoje protivljenje trenutnom prijedlogu. Zakon o južnoj interkonekciji, koji je usvojen u prosincu prošle godine, omogućava uspostavljanje novih podružnica i timova koji će biti ključni za realizaciju plinskog projekta. Također, zakon predviđa izmjene u upravljanju i nadzoru kako bi projekt mogao teći nesmetano, uključujući i izmjene Statuta BH-Gasa. Iako zakon nudi temeljne strukture za napredak, Čović smatra da postojeći sustav nije prikladan za ovu vrstu projekta.
Projekt južne interkonekcije, koji bi bio vrijedan oko 100 miliona eura, imao bi značajan potencijal za BiH. Osiguravanjem energetske nezavisnosti i smanjenjem ovisnosti o ruskom plinu, BiH bi mogla ostvariti stratešku prednost u svom energetskom sektoru. Kroz ovaj plinovod, BiH bi se povezala s Hrvatskom, a potom i s Europskom unijom, omogućujući stabilan energetski priliv. Sam plinovod trebao bi prolaziti kroz ključne gradove u Bosni i Hercegovini, poput Posušja, Tomislavgrada, Šuice, Kupresa, Bugojna, Novog Travnika i Travnika, sa planiranim odvojkom za Mostar. Ovaj plinovod bi mogao postati simbol energetske i političke stabilnosti za BiH i regiju.
Ono što čini situaciju još intrigantnijom je timing Čovićevih tvrdnji. Naime, izjave lidera HDZ-a dolaze nakon što je američki ambasador Michael Murphy napustio BiH, a u isto vrijeme pozicija ruski predsjednika Vladimira Putina u Europi se učvrstila. U kontekstu međunarodnih odnosa, dolazak Donalda Trumpa na vlast u Sjedinjenim Američkim Državama također ima svoj utjecaj, jer je predsjednik Trump bio poznat po naglašavanju geopolitičkih interesa koji favoriziraju energetsku suradnju s istočnom Europom. U tom svjetlu, Čovićev stav o blokadi plinskog projekta može se vidjeti kao politički odgovor na promjenjive međunarodne okolnosti i interesne sfere velikih sila.
Ovaj konflikt između lokalnih političkih interesa i međunarodnih geopolitičkih pritisaka dodatno komplicira implementaciju važnog energetsko-političkog projekta za BiH. Osim toga, sve ove promjene i protivljenja također podsjećaju na složenu političku dinamiku u zemlji, gdje energetska sigurnost i geopolitički interesi često nailaze na izazove unutar same unutrašnje političke sfere.
Zaključno, prijedlog zakona o južnoj interkonekciji, unatoč svom potencijalu za BiH, suočava se s opozicijom i blokadama na političkoj sceni. Dragan Čović svojim izjavama ponovno stavlja u pitanje sudbinu ovog strateškog projekta, s naglaskom na potrebu za reorganizacijom upravljanja projektom. Time postavlja i pitanje kako će se odvijati budući odnosi BiH sa međunarodnim partnerima, posebno s obzirom na promjene u globalnoj političkoj areni.
Situacija oko južne plinske interkonekcije postavlja Bosnu i Hercegovinu pred ozbiljan izazov, jer se projekt koji je podržala američka administracija suočava s lokalnim političkim otporima. Iako bi projekt mogao donijeti mnoge prednosti, poput energetske nezavisnosti i smanjenja ovisnosti o ruskom plinu, ključni politički akteri u BiH, poput Dragana Čovića, stavljaju velike prepreke njegovoj realizaciji. Čović je, kroz svoje izjave, jasno ukazao na to da samo uz reorganizaciju i osnivanje novog javnog plinskog poduzeća može doći do napretka, što su uvjeti koji bi mogli otežati postizanje političkog konsenzusa. Čini se da politički razlozi, uključujući i borbu za kontrolu nad ključnim resursima, nadmašuju ekonomske koristi koje bi projekt mogao donijeti, što dodatno komplicira situaciju. Usvajanje zakona o interkonekciji, iako ključan korak u tom smjeru, još uvijek nailazi na različita politička tumačenja i nesuglasice među strankama, što potvrđuje da je realizacija ovog projekta daleko od osigurane.
S obzirom na činjenicu da BiH leži na raskršću između zapadnih i istočnih interesa, ovaj projekt je postao simbol geopolitičkog sukoba koji nije samo pitanje unutarnje političke dinamike, već i međunarodnih odnosa. Američka administracija već godinama zagovara smanjenje ovisnosti Europe o ruskim energetskim izvorima, a plinskom interkonekcijom s Hrvatskom BiH bi dobila ključnu poveznicu s Europskom unijom, čime bi se mogla diversificirati energetska ponuda. Međutim, činjenica da Rusija i Srbija nastoje održati svoj utjecaj u regiji čini da energetska politika postaje važno polje političkog nadmetanja. Ovaj geopolitički okvire utječe na unutarnje političke odnose u BiH, jer se različite stranke i lideri bore za kontrolu nad energetskim resursima, ali i za očuvanje svojih političkih pozicija na međunarodnoj sceni. Čović i druge političke stranke suočavaju se s pritiscima sa svih strana, a njihov odgovor na američke inicijative i ruske interese mogao bi oblikovati političku budućnost zemlje. U tom kontekstu, uspjeh ili neuspjeh ovog projekta neće zavisiti samo od lokalne politike, već i od širih međunarodnih odnosa i promjena u geopolitičkom okruženju.
