U posljednje vrijeme, Željko Komšić, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, ponovo je izazvao žestoke reakcije javnosti zbog svoje odluke o financiranju izgradnje spomenika Mehmedu Alagiću, bivšem generalu bošnjačke Armije BiH. Prema informacijama koje je objavio Večernji list, novinar Zoran Krešić izvještava da je Komšić odobrio donaciju u iznosu od 10.000 KM za izgradnju ovog spomenika iz tekuće pričuve, što je izazvalo brojne kritike i osude.
Mehmed Alagić je bio optužen za ratne zločine počinjene nad Hrvatima u srednjoj Bosni tokom rata 1990-ih, ali nije dočekao presudu jer je preminuo 2003. godine. Spomenik koji je izgrađen u njegovu čast izazvao je kontroverze, jer mnogi smatraju da je njegovo financiranje iz državnih sredstava neprihvatljivo s obzirom na optužbe za ratne zločine. Večernji list ističe kako je Komšić osobno nazočio otvaranju spomen-obilježja, čime je dodatno podigao prašinu u javnosti.
Osim ovog kontroverznog projekta, Komšić je odobrio i druge donacije, uključujući 30.000 KM za Memorijalni centar Srebrenica, koji je namijenjen za projekt pod nazivom “Genocid kroz historiju i lične predmete“, te 10.000 KM za Općinu Bužim, koja je ta sredstva iskoristila za organizaciju manifestacije “Slobodarski dani viteškog grada Bužima”. Komšić je također dodijelio manje iznose za različite projekte i inicijative, ali najviše pažnje izazvalo je upravo financiranje spomenika Mehmedu Alagiću.
Financijska pomoć koju je Komšić osigurao za spomenik izazvala je negativne reakcije, a među najglasnijim kritikama bilo je i priopćenje američkog Veleposlanstva u BiH. Ambasada je izrazila zabrinutost zbog podizanja spomenika optuženima za ratne zločine, smatrajući to uvredom za žrtve i njihove obitelji. Ovakav potez, prema njihovom mišljenju, može dodatno pogoršati međunacionalne odnose u BiH i u regiji, jer se time, prema njihovim riječima, šalje pogrešna poruka.
Kritike na račun Komšića, međutim, ne dolaze samo od međunarodne zajednice, već i od mnogih političkih analitičara i komentatora, koji ističu selektivni pristup u procesu suočavanja s prošlošću. Večernji list sugerira da dok se neki ratni zločini procesuiraju i osuđuju, drugi se ignoriraju ili čak veličaju kroz financiranje spomenika za osobe koje su bile optužene za zločine pred Međunarodnim sudom za ratne zločine (ICTY). Takav pristup, prema mišljenju novinara, otvara pitanje dvostrukih standarda u tretiranju ratnih zločina, jer dok se neki zločinci procesuiraju, drugi, poput Alagića, dobijaju počasti i priznanja.
Ova situacija ponovo je izdigla važno pitanje o selektivnoj pravdi u postratnoj Bosni i Hercegovini, gdje mnogi smatraju da postoji nepravedan pristup u vezi s ratnim zločinima, ovisno o nacionalnoj pripadnosti optuženih. Neki smatraju da je financiranje spomenika Mehmedu Alagiću neprimjereno jer se radi o osobi koja je bila pod optužbama za teške zločine, dok se u isto vrijeme obitelji žrtava drugih zločina suočavaju s dugotrajnim procesima traženja pravde.
U konačnici, odluka Željka Komšića da odobri financiranje spomenika Alagiću ponovno je otvorila osjetljivo pitanje odnosa između političkih aktera u BiH, kako unutar zemlje, tako i u odnosu prema susjednim zemljama. Ovaj potez ne samo da izaziva političke tenzije, već također dovodi u pitanje i moralne smjernice koje bi trebale voditi postupanje u postratnom društvu. Kritike, prigovori i osude nastavit će se, a politička situacija u BiH bit će pod povećalom, dok se nastavlja borba za istinu, pravdu i pomirenje.
Pored kritika koje dolaze sa svih strana, od strane političara, novinara i međunarodne zajednice, važno je napomenuti da je ovaj slučaj također otvorio široku raspravu o načinu na koji se u BiH pristupa suočavanju s prošlošću. Mnogi analitičari ističu kako ovakvi potezi, kao što je financiranje spomenika osobi koja je bila optužena za ratne zločine, mogu dodatno podići tenzije između naroda u zemlji i otežati proces pomirenja. Istovremeno, postavlja se pitanje legitimnosti ovih odluka, jer spomenici i obeležja koja se podižu često služe kao simboli koji evociraju bolnu prošlost, umesto da omoguće konstruktivan dijalog među različitim zajednicama. U situaciji u kojoj se BiH već bori sa politizacijom prošlosti i međunarodnim kritikama zbog nesposobnosti da se postigne dugoročni mir, ovakvi potezi mogu biti shvaćeni kao neodgovorni i štetni za društvenu stabilnost.
Nadalje, mnogi smatraju da bi politički lideri poput Željka Komšića trebali pokazati veću odgovornost u donošenju odluka koje se tiču istorijskih pitanja, jer njihove akcije imaju dugoročne posledice. S obzirom na trenutnu političku atmosferu u BiH, gdje su odnosi između različitih etničkih grupa već napeti, potrebno je da se vodi računa o tome da se političke odluke ne koriste za produbljivanje podjela, već za izgradnju poverenja i stvaranje temelja za budućnost. Na kraju, ovaj slučaj može poslužiti kao podsjetnik na to koliko je važno imati delikatnu ravnotežu između čuvanja istorijskih vrednosti i poštovanja prava svih građana na istinu, pravdu i pomirenje.
