Piše: dr. Atia Adlan / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Nije li zanimljivo vidjeti veliku i opću radost muslimana povodom dolaska mubarek mjeseca ramazana? Ta radost preplavljuje i prožima odrasle i djecu, učenjake, pobožnjake i velike grješnike. Zašto se ne zaustavimo i ne razmislimo o ovom fenomenu, kojem prolazak stoljeća samo povećava sjaj i ljepotu, i pokušamo dokučiti njegove tajne i istražiti njegove dubine?
Možda će nam to pomoći u razumijevanju prirode Šerijata i odnosa između njega i ljudske prirode, a možda ćemo, ako u tome uspijemo, pronaći način da maksimiziramo korist od mubarek mjeseca ramazana i da iz njega izađemo sa najboljim i najukusnijim plodovima.
Možda nećeš osjetiti prolazak i brzinu voza ako si ograničio svoj pogled na voz i zarobio ga između njegovih strana. Ali ako pogledaš kroz jedan od njegovih prozora i vidiš drveće i kuće kako prolaze unatrag u utrci koja ne prestaje, shvatit ćeš, idući na svoje odredište i ostavljajući sve što prođeš iza sebe, da si ti, prijatelju moj, putnik kao ja i kao svi koje vidiš oko sebe, i tvoje stanje u potpunosti odgovara kur’anskom opisu: ”Ti ćeš, o čovječe, koji se mnogo trudiš, trud svoj pred Gospodarom svojim naći.” (El-Inšikak, 6.)
Putnik koji trpi teškoće i opasnosti na svom putovanju mora, s vremena na vrijeme, imati odmor, i iz tog razloga ti je uzvišeni Šerijat postavio “stanice” na tvom dugom putu na koje ćeš svratiti da se osvježiš, da baciš ”smeće” koje si nakupio tokom putovanja, da se opskrbiš potrepštinama za nastavak putovanja i da obnoviš energiju koja ti je potrebna da ideš naprijed. Ove redovne ”stanice” na putu su zapravo ramazan koji te očekuje svake godine. Da li si sad shvatio tajnu svoje urođene sreće i zadovoljstva zbog ramazana?
Priroda čovjeka – koji ide bez zaustavljanja od svoje kolijevke do svoga kabura – je zapravo priroda tog putnika na svom mukotrpnom putovanju, a budući da je Milostivi Koji je stvorio čovjeka isti Milostivi Koji čovjeka poučava Kur’anu, kao što je Uzvišeni Allah, rekao: ”Milostivi, poučava Kur’anu, stvara čovjeka.” (Er-Rahman, 1.-3.), prirodno je da zakon Milostivog bude u skladu sa prirodom čovjeka. I kao dio ove univerzalne istine, dolazi ramazan odazivajući se potrebama ljudskog bića koje uvijek putuje i koje teži za odmorom i rahatlukom. To je tajna i izvor spomenute sreće. To je razlog koji nas sve pokreće, a da to i ne osjećamo, da se silno radujemo mubarek ramazanu, uprkos teškoćama posta i teškoćama noćnog bdijenja zbog namaza i učenja Kur’ana.
Ne propusti priliku i ne nastavljaj putovanje bez poputbine
I ako spoznaš i shvatiš zašto se raduješ ramazanu, onda nipošto ne čini gluposti prema samom sebi zbog kojih ćeš se kasnije kajati i pasti u očaj. Ne propusti priliku da odeš bez opskrbe i da nastaviš svoj put praznih ruku. Ne propusti priliku da se oslobodiš i riješiš prljavštine traženjem oprosta ujutro, uveče i pred zoru, da obnoviš energiju učenjem Kur’ana tokom noći i na kraju dana, i da reanimiraš i oživiš svoje srce skrušenim dovama Milostivom Allahu. I nipošto ne dozvoli da ti zafali opskrba bogobojaznosti i takvaluka, jer je to najbolja opskrba i poputbina, i jer je ramazanski post propisan samo kako bismo sakupili plodove bogobojaznosti.
Postač možda ne osjeća kako njegov post ulijeva bogobojaznost u njegovo srce i možda neće moći shvatiti tajnu toga, ali možemo uočiti neke ”rukavce” ili ”pritoke” iz kojih se komponente bogobojaznosti ulijevaju u srce postača.
Naprimjer, postač je sâm sa sobom i daleko od očiju ljudi, ali ga i pored toga njegova duša ne može nagovoriti da pokvari svoj post gutljajem vode koja gasi žeđ ili zalogajem ukusne hrane koji će utoliti glad. Zašto? Zato što zna da ga Allah vidi. I to je ”pritoka” koja prati postača u svakom trenutku i uz svako njegovo djelo.
Druga ”pritoka” je ”pritoka” potpune pokornosti, kojoj je musliman sklon u toku ramazana, jer mu je Allah zabranio neke stvari koje u osnovi, mimo ramazana, nisu zabranjene, i odredio tačno vrijeme te zabrane, pa se postač suzdržava i poštuje zabrane cijeli taj mjesec, tako da je potpuna pokornost Allahu postala njegovo prirodno i neodvojivo svojstvo.
Što se tiče treće ”pritoke”, ona izvire i teče između dva suprotstavljena dijela: tijela i duše, kada post smanjuje pritisak tijela i dominaciju materije, da bi se duša uzdigla i da bi se požuda stišala i povukla. To su te tri ”pritoke” koje u srce postača ulijevaju glavne komponente bogobojaznosti (takvaluka).
Teren je pripremljen za tebe, samo naprijed!
Zar ne osjećaš u ramazanu lahkoću u obavljanju ibadeta? Zar ne osjećaš duhovnost i skrušenost srca? Jesi li se ikada zapitao zašto i kako dolazi do ovog osjećaja?
To može biti zbog efekta i utjecaja posta na odnos tijela i duše, na način koji smanjuje pritisak tijela i njegovo sputavanje duše, a može biti i zbog noćnog namaza koji, ukrašen učenjem Kur’ana, istigfarom i dovama, čisti i uzdiže dušu. Sve ovo je istina, ali ipak postoji osjećaj da pored ovih voljnih i zaslužnih razloga postoje i kosmički uzroci, pa šta bi oni mogli biti?
Zar si zaboravio da je ramazan vrijeme koje je počašćeno objavom Kur’ana? I zar si zaboravio da u svojoj nutrini sadrži noć u kojoj je objavljen Kur’an i u kojoj silaze meleki po naredbi Milostivog? Ako se tome doda da su u njemu šejtani okovani, pa njihovo došaptavanje postaje sve slabije, i da su vrata Džehennema zaključana, a vrata Dženneta se širom otvaraju, onda je očekivani rezultat svega toga da je to Božanska kosmička priprema za Njegove robove koji su se odazvali svome Gospodaru, pokorili Mu se i pokajnički vratili.
A što se tiče nagrade, ona glasi: ”A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kada Me zamoli.” (El-Bekara, 186.)
Dakle, tvoja nagrada u ramazanu je uslišana dova, zato ustraj u dovi u ramazanu i nauči kako da se približiš svome Gospodaru hvalom i zahvalom, i nauči kako da zategneš ”konce” svog srca sa poniznošću i skrušenošću, sve dok tvoja dova ne izađe kao strijela koja izlazi iz zategnutog luka. Molim Allaha da primi sve naše ibadete i da usliša sve naše dove u ramazanu. Amin!
saff.ba
