– Pitao sam ga kako se zove. Mislim da je rekao Zuhdija, nisam siguran. Pitao sam ga koliko koštaju te kupine, a rekao je 10 KM. Dao sam mu deset maraka i zamolio sam ga da prestane plakati, opisao je Selmir Šljivić tužan događaj u općini Kladanj u BiH.
Fotografija maloljetnog dječaka kako sjedi na zaštitnoj ogradi uz cestu u općini Kladanj, uplakanog, pogodila je mnoge, ne samo u Bosni i Hercegovini gdje je dječaku grupa momaka ukrala kupine koje je brao pa prodavao uz cestu.
- Plače jer su mu neki momci probali kupine, oteli iste i pobjegli. Stadoh i nije važno što uradih, ali uspjedoh prokleti i ove i sve one koji otimaju, novac, život, ljubav, život – s javnošću je ovu priču podijelio Selmir Šljivić, čovjek koji je, dok je prolazio automobilom, stao i pomogao dječaku.
- Vidio sam da dijete plače. Lijevom ručicom pokrio je uplakane oči, a u desnoj je držao kantice s kupinama. Glava mu je bila pognuta. Ruke su mu se tresle. Ja sam nastavio voziti jer tamo nisam mogao stati. Nastavio sam voziti još nekih 500 metara gdje sam se okrenuo i vratio nazad do dječaka. Prišao sam mu, dječak je jecao. Rekao sam mu da se ne brine, da mu neću nauditi. Upitao sam ga zašto plače, a on je rekao da su mu neki dječaci ukrali kupine – krenuo je opisivati Šljivić za Dnevni avaz.
- Po automatizmu sam u taj prizor i na to mjesto stavio svoje dvoje djece, kako bi se ona ponašala. Pitao sam ga kako se zove. Mislim da je rekao Zuhdija, nisam siguran. Pitao sam ga koliko koštaju te kupine, a rekao je 10 KM. Dao sam mu deset maraka i zamolio sam ga da prestane plakati, zatim sam izvadio još pet maraka i dao mu. Dječak mi je ponudio kupine, rekao sam mu da ja to ne želim, samo želim da on više ne plače. Onda sam se sjetio da u autu imam još neki sok i keks, dao sam mu i to. Na pitanje ko mu je otac, rekao je da ga svi zovu Bekrija, to mu je nadimak po kojem ga svi znaju. Za majku je rekao da je non-stop kod doktora i da je veoma bolesna. Rekao mi je pognute glave da ih je četvero djece u kući i da im roditelji ne rade – pojasnio je Šljivić.
Opisao je Šljivić i kako je nastala fotografija.
- Otišao sam nekih 500 metara i slikao sam ga jer želim prodrmati taj bezobziran neosjećaj za slabe i ugrožene, a posebno za djecu. Objavio sam to što sam objavio misleći da će samo moji prijatelji na Facebooku to vidjeti, međutim, ovakve reakcije su me pozitivno iznenadile – kazao je te najavio pomoći porodici.
- Budući da imam svoju proizvodnju namještaja, naumio sam otići u kuću dječaka i pitati što im treba od namještaja. Međutim, ovo je izazvalo lavinu pozitivnih komentara i mnogo ljudi se javilo sa željom da pomognu. Osobno još uvijek nisam uspio stupiti u kontakt s porodicom dječaka jer sam u svojim nekim poslovnim obavezama. Ali već sutra ili preksutra planiram otići pronaći kuću gdje žive i ponuditi im pomoć.
- hayat.ba
