Potpredsjednik PDP-a, Igor Crnadak, oštro je reagirao na nedavne izjave predsjednika RS-a, Milorada Dodika, u vezi s aktivnostima USAID-a u Bosni i Hercegovini. Naime, Dodik je u svom govoru optužio ovu američku agenciju za miješanje u izborne procese i za navodne nepravilnosti prilikom održavanja prethodnih izbora. Na press konferenciji, predsjednik RS-a iznio je tvrdnje da je USAID bio angažiran na kontroli i manipulaciji izborima, što je podržao njegovom tvrdnjom da su sredstva ove organizacije korištena u političke svrhe. Dodik je rekao da su preko 800 miliona KM potrošena na projekte u BiH, od čega je, prema njegovim riječima, većina tih sredstava otišla u Federaciju, dok je samo manji iznos došao u RS. Također je optužio dva medija u RS-u da su bili financirani novcem USAID-a, što je, prema njegovom mišljenju, dovelo do njihove političke podobnosti. Dodik je zahtijevao temeljitu istragu o financijskim transakcijama koje je USAID obavio u BiH i posebno u RS-u.
Međutim, Crnadak nije ostao bez odgovora. On je brutalno uzvratio Dodiku, ističući da su upravo ljudi bliski SNSD-u bili ti koji su najviše profitirali od USAID-ovog novca u RS-u. Crnadak je naglasio da su Dodikove tvrdnje o USAID-u i njihovom miješanju u izborne procese zapravo samo pokušaj da se skrene pažnja s činjenice da su upravo njegove stranačke konekcije imale korist od tih financijskih sredstava. On je pozvao Dodika da objavi popis svih tih “izdajnika” i pokaže konkretne dokaze ukoliko njegove tvrdnje nisu točne. Osim toga, Crnadak je spomenuo i NDI (National Democratic Institute), čiji su ljudi, prema njegovim informacijama, i dalje aktivni u sjedištu SNSD-a. Ovdje je poentirao ističući da se u cijeloj situaciji, bez obzira na optužbe, radi o milionima dolara koji su prošli kroz razne projekte i aktivnosti, a koji, po njemu, nisu koristili običnim građanima nego su išli u ruke bliskih partnera vlasti.
Dodajući da su sredstva USAID-a i slične međunarodne organizacije korištene u Bosni i Hercegovini za različite projekte, Crnadak je sugerirao da bi bilo korisno istražiti kako su ta sredstva bila raspodijeljena i koji su politički akteri zapravo imali najveću korist. On je ukazao na nepravilnosti u distribuciji tih fondova, tvrdeći da je novac najčešće završavao u rukama onih koji su podržavali vlast i politički režim na čelu s Dodikom.
S obzirom na navode obje strane, jasno je da će i dalje biti potrebno detaljno istražiti kako su sredstva stranih donatora korištena, te koji su politički utjecaji oblikovali raspodjelu tih resursa. Na ovaj način, politički pritisci i optužbe samo će se nastaviti, a bez odgovora na ta pitanja, smatralo bi se da su ova financijska pitanja samo sredstvo političke borbe, dok istinski građani BiH ostaju na margini.
Na kraju, cijeli slučaj ukazuje na duboku polarizaciju unutar političkog života Bosne i Hercegovine, gdje optužbe i kontradiktorni stavovi samo doprinose daljnjoj neizvjesnosti. Bez obzira na to hoće li biti provedena istraga o tome kako su sredstva USAID-a raspodijeljena, činjenica je da će politički lideri nastaviti koristiti ovaj slučaj za daljnje političke obračune, dok građani i dalje čekaju konkretne promjene koje bi poboljšale njihove svakodnevne živote.
Cijela situacija oko USAID-ovih sredstava, NDI organizacije i političkih optužbi samo je još jedan pokazatelj duboko ukorijenjenih problema u bosanskohercegovačkom društvu, gdje politika, međunarodni utjecaji i financijski interesi često postaju isprepleteni na način koji često zbunjuje obične građane. S jedne strane, imamo optužbe za strano miješanje u unutarnje političke procese, dok s druge strane, politički lideri, poput Dodika i Crnadka, koriste ove situacije da osnaže vlastite pozicije i mobiliziraju svoje birače kroz optužbe i prozivke protiv političkih rivala. No, iznad svega, cijela ova debata pokazuje koliko transparencije i odgovornosti nedostaje u političkom okruženju Bosne i Hercegovine. Naime, dok političari međusobno razmjenjuju optužbe o izdajnicima i stranim uplitanjima, građani BiH ostaju u pozadini, suočeni s problemima poput nezaposlenosti, korupcije i neefikasnog pravosudnog sistema. Unatoč tome što se novac iz stranih fondova koristi za financiranje različitih inicijativa, od obrazovanja do infrastrukture, pravi utjecaj tih sredstava na život običnih ljudi često je upitan. Umjesto da se stvori poštena i otvorena politička scena, koja bi omogućila razvoj i prosperitet, trenutna situacija samo produbljuje podjele i sprječava napredak ka stabilnijoj i efikasnijoj Bosni i Hercegovini. Kroz sve ove nesuglasice, važno je postaviti pitanje: koji su stvarni interesi političkih aktera, i kako ti interesi utječu na svakodnevni život građana?
