Šef Kluba zastupnika PDP-a u Narodnoj skupštini Republike Srpske Igor Crnadak odgovorio je na optužbe koje je izrekao premijer RS-a Radovan Višković. Višković je Crnadaka označio kao “izdajnika”, a reakcija nije izostala. Crnadak je iznio ozbiljne optužbe protiv Viškovića, postavljajući brojna pitanja koja su se odnosila na njegove političke odluke i navodne financijske malverzacije.
Crnadak je istaknuo kako je Višković izbjegao odgovoriti na ključna pitanja koja su mu postavljena, poput onih vezanih za donošenje zakona koji omogućava MUP-u Republike Srpske da se sukobi sa SIPA-om (Agencija za istrage i zaštitu). Naime, zakon koji je usvojen omogućava MUP-u da spriječi djelovanje SIPA-e na teritoriju RS, što može dovesti do ozbiljnih političkih i sigurnosnih problema. Višković, umjesto odgovora na te važne teme, okrenuo je razgovor na osobne napade, nazivajući Crnadaka “izdajnikom” bez konkretnih argumenata, smatra Crnadak.
U svom odgovoru, Crnadak je optužio Viškovića za financijske nepravilnosti, ističući da je on prodao 180 miliona narodne imovine u Investicijskoj i razvojnoj banci RS (IRB) svom prijatelju Stevanoviću za daleko manju svotu, samo 32 miliona. Također, Crnadak je skrenuo pozornost na činjenicu da Višković nije javno otkrio sve detalje vezane za ugovor sa Kinezima, za koji Crnadak smatra da krije ozbiljan kriminal. Osim toga, navodi da je Višković prošle godine isplatio 20 miliona za provizije prilikom zaduživanja RS, no nije otkrio kome su ta sredstva isplaćena, što također smatra kriminalnim djelovanjem.
Crnadak nije stao samo na ovim optužbama. U svom obraćanju Viškoviću, on ga je upozorio da su ova četiri spomenuta “mala grijeha” samo kap u moru njegovih nepravilnosti, za koje će se tek saznati. Crnadak je također pomenuo glasine koje kruže o Viškoviću, tvrdeći da se navodno priprema za preseljenje u Srbiju, pa je u tom kontekstu izazvao Viškovića da objavi popis svojih nekretnina u Beogradu i drugim lokacijama ili da mu prepusti da to učini. Ove tvrdnje o Viškovićevim nekretninama u Srbiji i drugim lokacijama dodatno podižu napetosti u političkom okruženju.
U svojim izjavama, Crnadak je dodao da je Višković, uprkos njegovom poznavanju stvarnih razloga zbog kojih nije bio prisutan na posljednjoj sjednici Narodne skupštine, ponovo odlučio da ga prozove i napadne, govoreći o njegovoj “ljudskoj potonulosti” i utjecaju novca na njegov karakter. Crnadak smatra da veliki novac često dovodi do emocionalne praznine i uništava ljudskost, što je, prema njegovom mišljenju, i slučaj sa Viškovićem.
Zaključak ovog sukoba između Crnadaka i Viškovića ukazuje na duboko ukorijenjene političke podjele unutar Republike Srpske, ali i cijele Bosne i Hercegovine. Ove optužbe i međusobna optuživanja samo su jedan od pokazatelja kako politički rivaliteti i financijski interesi mogu oblikovati političku dinamiku u regiji. Dok Crnadak nastoji ukazati na što smatra nepravilnostima i korupcijskim djelovanjima, Višković pokušava braniti svoju poziciju, iznoseći optužbe koje uključuju izdajstvo i lojalnost političkoj liniji. Ovi konflikti sigurno neće nestati u kratkom roku, a nastavak političkih obračuna mogao bi dodatno otežati situaciju u Republici Srpskoj i BiH.
Sukobi između Igora Crnadaka i Radovana Viškovića nisu samo politički nesporazumi, već i duboko ukorijenjeni izazovi koji se tiču cijele političke strukture Republike Srpske i Bosne i Hercegovine. Ovaj sukob ilustrira sve veće političke napetosti unutar entiteta Republike Srpske, gdje se čini da se političke odluke donose na temelju osobnih interesa i borbi za moć, a ne u interesu šireg društva. Za mnoge, ovaj sukob nije samo pitanje međusobnih optužbi, već pokazatelj šire političke disfunkcionalnosti koja uzima maha, a koja bi mogla imati ozbiljne posljedice za stabilnost i budućnost regije.
Političke stranke poput PDP-a i SNSD-a koriste ove sukobe kako bi mobilizirale svoje baze, dok se istovremeno suočavaju s međunarodnim i unutarnjim izazovima koji prijete daljnjoj stabilnosti BiH. S jedne strane, Crnadak i njegove stranačke kolege nastoje istaknuti pravne i ustavne nepravilnosti, dok Višković i njegova koalicija ističu važnost odbrane autonomije RS. Međutim, ove optužbe i međusobna optuživanja ometaju donošenje ključnih odluka potrebnih za napredak zemlje. U tom kontekstu, političke podjele čine svaki napredak težim, a realna opasnost od daljnje destabilizacije BiH postaje sve očiglednija, naročito s obzirom na sve veći broj polariziranih stavova među političkim liderima i građanima.
