Kada pjesnici upoređuju predivne plave oči s morem ili nebom, ni ne slute koliko su zaista u pravu. Kako, zapravo, naše oči postaju plave, zelene, smeđe…?
Sive oči uopšte nemaju melanin, već se umjesto njega u šarenici oka skuplja kolagen. Što su te čestice veće, ravnomjernije raspršuju svjetlosne talase, što rezultira mješavinom boja. Slično se događa s kapljicama vode u oblacima. Apsorbuje se dovoljna količina svjetla, ali da bi šarenice više nalikovale sivkastim stratusima nego bijelim cirusima, ona se ne odražava, piše Nationalgeographic.
Takođe, većina dojenčadi u početku nema uopšte melanin, čak i ako na kraju ipak imaju smeđe oči. Njihova plava boja očiju tamnija je nego kod odraslih, jer čak i većina plavookih odraslih ljudi ipak ima u svojim šarenicama neke veće čestice koje raspršuju spektar boja, razrjeđujući tako na neki način plavi efekat.
Međutim, i genetika je ta koja utiče na boju očiju. Mendelova genetika kaže da je gen za smeđu boju očiju dominantan, a za plavu recesivan. Ostale boje obično dosta odstupaju. Zapravo, postoji više gena koji određuju boju očiju, iako se za plave oči mislilo kako potiču od samo jednog pretka. Susjedni geni OCA2 i HERC2 odrađuju većinu posla kada je u pitanju određivanje nivoa melanina, a ostali bi mogli biti odgovorni za prisutnost nekih drugih faktora poput kolagena.
Valja naglasiti da ljudi nisu jedina živa bića kod kojih je primjećen ovakav fenomen, poznat i kao strukturna obojenost. Naime, on je uobičajen i kod morskih stvorenja, insekata i ptica.
Akos.ba
