U Bosni i Hercegovini postoji specifičan politički kontekst koji se odražava na rad i funkcionalnost sigurnosnih agencija, a posebnu pažnju izaziva Agencija za istrage i zaštitu (SIPA). SIPA je jedina policijska agencija u zemlji koja ima ovlaštenje za hapšenje na državnom nivou, a njome su od samog osnivanja rukovodili kadrovi iz Republike Srpske, većinom bliski SNSD-u. Među najpoznatijim direktorima ove agencije bili su Sredoje Nović, Mirko Lujić, Goran Zubac, i trenutno Darko Ćulum, svi oni povezani sa strankom Milorada Dodika, SNSD-om. Ovaj politički okvir oblikuje rad SIPA-e, čime se postavlja pitanje o neovisnosti i efikasnosti institucije koja je ključna za provođenje zakona u BiH.
Problematika vezana za političke utjecaje na sigurnosne institucije postaje još izraženija kada se uzmu u obzir neregularnosti u radu SIPA-e, posebno u kadrovskoj i organizacijskoj strukturi agencije. Prvi direktor SIPA-e, Sredoje Nović, te kasniji direktori, suočili su se sa kritikama zbog političkog utjecaja na rad agencije, ali ništa nije bilo kontroverznije od razdoblja pod vodstvom Gorana Zubca. Zubac je, osim što je rukovodio SIPA-om, poznat i po tome što je tokom njegovog mandata bila ugrožena efikasnost Specijalne jedinice SIPA-e, koja je u tom periodu izgubila značajnu brojnost sposobnih kadrova, posebice iz reda Bošnjaka. Pored toga, Zubac je bio osuđen za nesavjestan rad u službi, jer je odbio pružiti pomoć Direkciji za koordinaciju policijskih tijela BiH (DKPT) tokom nasilnih protesta u Sarajevu 2014. godine, kada su zapaljene ključne vladine zgrade.
Nakon što je Zubac smijenjen, mnogi su se pitali koji su to faktori koji omogućuju da se sigurnosne institucije poput SIPA-e tako lako podrede političkom utjecaju, a pri tom se ne provode ključne mjere koje bi trebale osigurati stabilnost i pravnu sigurnost u BiH. U kontekstu trenutne situacije, Darko Ćulum, koji je trenutno na čelu SIPA-e, suočava se sa sličnim kritikama. Naime, Ćulum je suočen s pitanjem odgovornosti, s obzirom na to da je pod njegovim vodstvom SIPA odbila asistirati Sudskoj policiji, navodeći sigurnosne rizike. Međutim, postavlja se pitanje: koji su to sigurnosni rizici koji opravdavaju neprovođenje zakona, posebno kada je riječ o političkim ličnostima poput Milorada Dodika?
Politička i sigurnosna odluka da se ne poduzmu odgovarajuće mjere u vezi sa hapšenjem Milorada Dodika ima dugoročne posljedice na društvo i sigurnost Bosne i Hercegovine. Takve odluke ne samo da podupiru postojeće političke elite, već mogu dovesti do dalje destabilizacije zemlje, čineći je ranjivijom na unutarnje i vanjske prijetnje. U kontekstu SIPA-e i njezinog djelovanja, jasno je da se politika često miješa u rad sigurnosnih agencija, što ugrožava njihov nepristran rad i efikasnost.
S obzirom na sve ove okolnosti, pitanje odgovornosti i pravne procedure ostaje otvoreno. Za razliku od Zubca, koji je bio smijenjen zbog nesavjesnog rada, Darko Ćulum suočava se s pitanjima o svojoj sposobnosti da vodi SIPA-u bez političkog utjecaja. Ako se nastavi sa neprovodjenjem zakona i iskorištavanjem sigurnosnih institucija u političke svrhe, BiH bi mogla naići na još veće poteškoće u održavanju vladavine prava i pravde.
Jedan od ključnih faktora za budućnost BiH je vraćanje povjerenja građana u sigurnosne agencije, čije bi odluke trebale biti temeljene isključivo na zakonskim normama i stručnom prosuđivanju, a ne na političkom pritisku. Ukoliko institucije nastave raditi u interesu određenih političkih grupacija, BiH će biti suočena s daljnjim problemima u vezi s sigurnošću i pravima njenih građana.
Na kraju, čini se da je pred BiH dug put ka stabilizaciji i obnovi povjerenja u vlastite institucije, a ključnu ulogu u tom procesu imaju oni koji upravljaju sigurnosnim agencijama. Samo neovisne i profesionalne institucije mogu pomoći u izgradnji pravednog društva koje će raditi za dobrobit svih svojih građana.
Iako su politički utjecaji na sigurnosne institucije u Bosni i Hercegovini dugogodišnji problem, važno je naglasiti da se oporavak i stabilizacija mogu postići jedino uz potpunu reformu i poštovanje zakona. U tom procesu, građani igraju ključnu ulogu, jer će njihovo angažovanje i povjerenje u institucije biti osnova za stvaranje transparentnog i pravnog okvira koji neće biti podložan političkim manipulacijama. Naredni koraci trebaju uključivati jačanje nezavisnosti pravosuđa i sigurnosnih agencija, kao i stvoriti uslove za otvorenu i demokratsku diskusiju o budućnosti zemlje. Ukoliko institucije i političke stranke ne prepoznaju važnost ovih promjena, Bosna i Hercegovina će i dalje ostati zarobljena u političkim igricama koje samo produbljuju postojeću krizu.
