Hvala Allahu Kojem ništa nije skriveno, Koji sve vidi i o svemu je obaviješten i Koji Svojim znanjem sve obuhvata. Neka je salavat i selam na Njegovog miljenika i posljednjeg poslanika, Muhammeda, s.a.v.s., njegovu časnu porodicu i ashabe i sve koji njegov sunnet slijede.Brate i sestro, da li smo svjesni da su uz nas svjedoci koji nas prate cijeli naš život. Razmišljamo li o tome da će oni svjedočiti o našim djelima i da prate svaki naš pokret, svaki naš korak na dunjaluku.
Prvi svjedok za nas ili protiv nas bit će Zemlja po kojoj smo hodali, na kojoj smo jeli, odmarali, spavali, igrali se, uživali, ali i činili razne grijehe. Upravo će Zemlja imati svoj trenutak, svoj dan kada će govoriti o ljudskim djelima na njoj. Nema nimalo sumnje da će doći Dan u kojem ćemo biti razotkriveni, a mnogi od nas i osramoćeni, sačuvao nas Allah sramote toga Dana.
O tom Danu i tom trenutku Uzvišeni je u Kur’anu objavio: ”Kada se Zemlja najžešćim potresom svojim potrese i kada izbaci terete svoje, i čovjek uzvikne: ‘Šta joj je?!’ – toga Dana će ona vijesti svoje kazivati.” (El-Zilzal, 1.-4.) A kakve vijesti će Zemlja kazivati, objasnio nam je Muhammed, s.a.v.s., kada je upitao ashabe: ”Znate li koje su njezine vijesti?” Odgovorili su: ”Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.” Muhammed, s.a.v.s., rekao je: ”Njene vijesti znače da će ona svjedočiti za svakog čovjeka i svaku ženu o onome što su radili na njoj. Govorit će im: ‘Uradio/la si to i to, tada i tada.”’ (Tirmizi)
Pa, da li nam onda na um padne, kada nas duša na grijeh navede i krenemo da ga učinimo, svejedno da li su to bludne radnje, pijenje alkohola, krađa, kocka, krivo svjedočenje, potvora, izdaja, ogovaranje, kamata, ubistvo i sl., da će doći Dan kada će mjesto na kojem smo počinili određeni grijeh svjedočiti protiv nas na Sudnjem danu, na Danu kada nam neće biti od koristi imeci, djeca, rodbina, prijatelji, ugled i pozicija, i kada će biti spašen samo onaj ko Allahu čista srca dođe? Sjetimo li se toga Dana i sramote kojoj ćemo, na osnovu tog svjedočenja, biti izloženi pred poslanicima, šehidima, pred rodbinom i pred svim ljudima, a prije svega, pred Gospodarom ljudi, Allahom, dž.š.?
Drugi svjedok koji ne zna lažno svjedočiti, a koji je cijeli naš život vjerno i precizno zabilježio, jesu meleki. O tome govore ajeti: ”A nad vama bdiju čuvari, kod Nas cijenjeni pisari, koji znaju ono što radite.” (El-Infitar, 10.-12.) Zato, kada te šejtan i strast navedu, dok sâm sjediš u sobi za kompjuterom, da ukucaš stranicu sa nemoralnim sadržajem, da, pod raznim nikovima ili pak pravim imenom, pišeš tekstove i komentare kojima napadaš na čast drugih muslimana i tako rušiš naš džemat i jedinstvo i nadolijevaš ulje na vatru smutnje čiji se požar širi na sve strane, sjeti se da nisi sâm i da te meleki gledaju i da zapisuju svako tvoje djelo i postupak.
Ne dozvoli da ti vrijeme prolazi u surfanju internetom, u druženju sa lošim društvom, u grijehu i besposličarenju, i znaj da meleki pisari bilježe sve što govoriš i radiš, da će se knjiga tvojih djela nakon tvoje smrti zatvoriti i da ćeš je dobiti na Sudnjem danu i da će ti Allah, dž.š., narediti da čitaš svoju knjigu, kao što dolazi u ajetima: ”I svakom čovjeku ćemo ono što uradi o vrat privezati, a na Sudnjem danu ćemo mu knjigu otvorenu pokazati: ‘Čitaj knjigu svoju, dosta ti je danas što ćeš svoj račun polagati!”’ (El-Isra’, 13.-14.) Dakle, slučaj se neće završiti samo predavanjem knjige djela, već i naredbom da je pred ljudima pokažeš i čitaš. Pa, šta će pročitati nevjernici, grješnici, smutljivci, razvratnici, osim grijeha koji će ih, najprije osramotiti, a zatim u Džehennem strovaliti i vječnu tugu i patnju im donijeti.Danas ćemo zapečatiti vaša usta, a vaše ruke i kože će svjedočiti protiv vas
Treči svjedok na Sudnjem danu bit će dijelovi našeg tijela, blagodati koje nam je Allah podario: ruke, noge, oči, uši, koža.
To je prizor kojem nema ravna. Kada čovjek bude stajao pred Allahom, dž.š., i kada njegovi dijelovi tijela počnu otkrivati njegove tajne i govoriti o grijesima i zločinima koje je počinio, na šta aludira ajet: ”Danas ćemo im usta zapečatiti, njihove ruke će nam govoriti, a noga njihove će o onome što su radili svjedočiti.” (Ja-sin, 65.)
Zamislimo taj prizor kada ruke budu govorile pred Allahom: ”Gospodaru, ovaj je rukama svojim činio nasilje drugim ljudima, uzimao kamatu, mito, pio alkohol i činio mnoge druge grijehe.” Tako isto će svjedočiti i noge njegove, i koža, i sluh i vid, kao što dolazi u ajetima: ”I kad dođu do nje, uši njihove, i oči njihove, i kože njihove svedočit će protiv njih o onome što su radili.” (Fussilet, 20.) Ljudi će se prestraviti i začuditi zbog onoga što vide i čuju, pa će povesti razgovor sa svojim kožama i reći: ”Zašto svjedočite protiv nas?” (Fussilet, 21.) To isto će pitati i svoje oči i uši, a onda će dobiti jasan odgovor: “Allah, Koji je dao sposobnost govora svakom biću, obdario je darom govora i nas”, – odgovorit će. – “On vas je prvi put stvorio i Njemu ste se, evo vratili.” (Fussilet, 21.)
Tu se prizor završava, ali šta slijedi poslije toga? Da li ćemo biti od onih u čiju korist će svjedočiti njihove kože, ruke, noge, oči i uši, ili ćemo biti od onih protiv kojih će svjedočiti njihovi dijelovi tijela? I da li ima još svjedoka? Svakako! Ostao je glavni svjedok, naš Gospodar, Svemogući i Sveznajući Allah, Koji je objavio: ”A zar nije dovoljno to što je Gospodar tvoj o svemu obaviješten?” (Fussilet, 53.)
U stvari, ključni problem i jeste to što mi zaboravljamo na Allaha, što zaboravljamo na polaganje računa pred Onim Kome ništa skriveno nije ni na Zemlji ni na nebesima, Koji zna šta naše grudi kriju, Koji nas uvijek vidi i čuje i Koji Svojim znanjem sve obuhvata. Pa, ako se, dok činimo grijeh, ne stidimo Onoga Koji nas je stvorio i pred Kojim ćemo račun polagati, kako ćemo se stiditi Njegovih stvorenja i svjedoka koje smo nabrojali?!
Stoga je važno da vjernik i vjernica uvijek budu svjesni i da imaju na umu, posebno ako ih duša na grijeh navodi, da Allah sve zna, da Allah sve vidi, da Allah sve čuje i da je dovoljan kao svjedok robu Svome na Sudnjem danu. Ta svijest i snaga imana su najbolja brana ružnim mislima i ružnim djelima. U tom slučaju ćemo na poziv u grijeh odgovoriti onako kako je odgovorio iskreni vjernik koji je čuvao tuđe ovce u vrijeme Abdullaha ibn Omera.
Naime, Ibn Omer je tražio od jednog čobana da njemu i njegovom društvu proda ovcu, a čoban mu je odgovorio: ”Ne mogu to učiniti, ovce nisu moje.” Ibn Omer je rekao: ”Reci vlasniku ovaca da je ovca krepala ili da ju je vuk pojeo.” Tada mu je čoban rekao: ”Allaha mi, ja sam potreban svakog dirhema koji bi mi dali za ovcu, i kada bih rekao mome gospodaru da je ovca uginula ili da ju je vuk pojeo, sigurno bi mi povjerovao, jer ima potpuno povjerenje u mene, ali gdje je Allah, Ibn Omere?!”
Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić Izvor: saff.ba
