Željka Cvijanović, predsjedavajuća Predsjedništva BiH i potpredsjednica SNSD-a, iznijela je oštru kritiku prema Elmedinu Konakoviću, lideru NiP-a, tvrdeći da je on „totalno odlijepio“ i da ga, kako kaže, „neki đavo tjera“. Njenu zabrinutost izazivaju posljednje izjave Konakovića, koji je ponovio da Trojka više neće biti u koaliciji sa SNSD-om i da je sada pred HDZ-om težak izbor. Cvijanović je istaknula da se Konaković ponaša kao da je iznad ostalih lidera u BiH, često komentirajući izgled i ponašanje Milorada Dodika i Dragana Čovića, dok u isto vrijeme, prema njenim riječima, zanemaruje stvarnu političku poziciju svoje stranke, koja je daleko manja od onih koje predvode Dodik i Čović.
Na pitanje o najnovijim izjavama Konakovića u vezi s liderima SNSD-a i HDZ-a, Cvijanović je naglasila da je Konaković zapravo uplašen, što je, prema njenom mišljenju, očigledno iz njegovog ponašanja i izjava. Smatra da je svjestan činjenice da njegova stranka nije osvojila značajnu podršku na posljednjim lokalnim izborima, što ga dodatno stavlja u poziciju slabosti unutar političkog okvira BiH. Ovdje se, kako tvrdi Cvijanović, vidi da sve njegove bombastične izjave, kao i podrška određenih stranih faktora, ne donose konkretne političke rezultate. Uprkos tome što Konaković svakodnevno daje izjave i pravi medijsku pompu, on se ne može osloniti na pravi politički utjecaj.
Cvijanović je u svom komentaru istaknula da, unatoč tome što Konaković s vremena na vrijeme pokušava osnažiti svoju poziciju kroz iznošenje stavova koji nisu usmjereni samo prema unutarnjoj političkoj situaciji u BiH, nego i prema SDA, njegova politička pozicija uopće nije ključna za razvoj odnosa u okviru institucija BiH. Njegove izjave i nastupi, iako često glasni i medijski istaknuti, zapravo ne doprinose stabilnosti političkog dijaloga unutar BiH, smatra Cvijanović.
Osim toga, predsjedavajuća Predsjedništva BiH osvrnula se na političke dinamike unutar zemlje, navodeći da Konaković, koji se navodno podržava od strane SDA i drugih opozicijskih faktora, ne može značajno utjecati na ključne političke procese u zemlji. Prema njenim riječima, SDA još uvijek ima značajnu moć u BiH, iako Konaković pokušava prikazati svoju stranku kao konkurentnu. Cvijanović je također naglasila da bi svaka njegova politička suradnja s opozicijom iz Republike Srpske bila kontraproduktivna, jer ne bi donijela konkretne promjene koje bi mogle stabilizirati političke odnose u zemlji.
Na kraju, Cvijanović je jasno izjavila da Konaković, bez obzira na medijsku pozornost koju privlači svojim stavovima, nije od ključne važnosti za razvoj političkih odnosa i institucionalnog okvira BiH. Njegova stranka je, kako kaže, daleko od toga da ima stvarnu političku težinu, a sve njegove najave o smanjenju suradnje s ključnim strankama i koalicijama u zemlji neće utjecati na razvoj situacije unutar BiH.
S obzirom na to da je Trojka još uvijek vrlo nestabilna, a odnosi između SNSD-a i HDZ-a također nisu potpuno jasni, čini se da politička scena u BiH u ovoj fazi ne pruža mnogo prostora za smanjivanje međusobnih tenzija, a Konaković će teško moći održati poziciju koja bi mu omogućila da značajno utječe na ključne političke odluke u zemlji.
Iako se Konaković trudi prikazati kao ključni faktor u političkim promjenama u BiH, njegova trenutna pozicija je daleko od toga da bude stabilna ili strateški značajna. S obzirom na političku dinamiku i složene odnose između vodećih političkih stranaka u BiH, teško je vjerovati da će njegova stranka imati kapacitet za dugoročno oblikovanje budućnosti zemlje. SDA, kao najjača politička snaga među Bošnjacima, i SNSD kao dominantna stranka Republike Srpske, i dalje imaju mnogo veću političku težinu, a HDZ ima ključnu ulogu u izgradnji međustranačkog konsenzusa na državnoj razini. Konakovićev pokušaj da se distancira od tih političkih blokova mogao bi mu na duge staze samo donijeti više problema nego koristi, jer politički prostor za manevriranje postaje sve uži.
U ovom kontekstu, najvjerojatniji ishod za Konakovića bit će daljnje marginaliziranje njegove stranke, jer on nije u stanju prikupiti dovoljnu podršku kako od naroda, tako ni od političkih partnera koji bi mogli osigurati ključnu suradnju. Niti medijska pozornost niti podrška vanjskih faktora nisu dovoljni za stvaranje trajne političke pozicije u BiH. Trojka, koja se već sada suočava s problemima u koordinaciji svojih stavova i ciljeva, vjerojatno neće moći dugoročno zadržati značajan utjecaj. Sve to ukazuje na to da će Konaković i dalje ostati politički marginaliziran, dok će vodeće stranke SNSD i HDZ nastaviti oblikovati političke procese i odnose u zemlji.
