Sastanak između predsjedavajuće Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željke Cvijanović i predsjednika Evropskog vijeća Antonia Coste poslužio je kao platforma za razmjenu mišljenja o političkim i institucionalnim izazovima s kojima se BiH suočava na putu ka članstvu u Evropskoj uniji. U fokusu razgovora bila je budućnost BiH u evropskoj zajednici, kao i pitanje uloge domaćih institucija u tom procesu.
Cvijanović je tokom susreta istakla da je posjeta Coste bila važna prilika da svaki član Predsjedništva predstavi svoj ugao gledanja na trenutnu političku dinamiku u zemlji. Po njenim riječima, manjak napretka na evropskom putu nije rezultat izostanka volje, već kompleksnih unutrašnjih odnosa i vanjskih faktora koji, kako tvrdi, često potkopavaju suverenitet domaćih organa vlasti.
Posebno je naglasila da proces evropskih integracija mora biti dijalog između dvije strane:
-
Bosne i Hercegovine sa svim njenim ustavnim kapacitetima,
-
Evropske unije kao strateškog partnera i cilja.
Pritom je odlučno odbacila ulogu trećih strana koje, prema njenim riječima, narušavaju legitimitet tog dijaloga. Kao posebno štetne navela je pokušaje intervencionizma, konkretno apostrofirajući visokog predstavnika Christiana Schmidta, čije prisustvo vlasti iz entiteta Republika Srpska odbacuju. Cvijanović tvrdi da intervencije međunarodnih zvaničnika bez institucionalnog osnova predstavljaju prepreku, a ne pomoć u približavanju evropskim standardima.
Jedna od ključnih tema bila je i misija EUFOR-a. Cvijanović je navela da ne vidi nikakav problem u vezi s produžetkom mandata ove vojne misije, ali je i jasno poručila da ne vidi nikakvu realnu prijetnju oružanim sukobima u zemlji. Umjesto toga, insistirala je na vraćanju povjerenja u domaće institucije, bez stalnog oslanjanja na spoljne aktere.
Takođe je istakla svoje neslaganje sa politikom uvođenja sankcija pojedinim funkcionerima Republike Srpske od strane nekih članica EU. Sankcije je opisala kao nepromišljene i kontraproduktivne mjere koje samo produbljuju političke podjele i udaljavaju BiH od stabilnosti.
U razgovoru sa Costom, Cvijanović je istakla tri ključne poruke:
-
Put BiH ka EU mora biti rezultat domaće političke volje i institucionalne stabilnosti.
-
Treće strane, posebno oni bez legitimiteta, treba isključiti iz procesa donošenja odluka.
-
Sankcije i pritisci nisu alat koji može donijeti konstruktivno rješenje.
Takođe je podsjetila na značaj poštivanja Ustava BiH i Dejtonskog mirovnog sporazuma, koji su, prema njenom mišljenju, temeljni dokumenti na kojima se mora zasnivati svaka unutrašnja i vanjska politika.
Kontekst ovog sastanka dodatno je obojen simbolikom — 30. godišnjicom genocida u Srebrenici i potpisivanja Dejtonskog sporazuma, što je i sam Costa pomenuo kao značajan istorijski okvir unutar kojeg se promišlja evropska budućnost BiH. On je, s druge strane, ponovio da EU ostaje posvećena evropskom putu BiH, ali da očekuje iskrenu i funkcionalnu saradnju unutar institucija države.
Iz svega iznesenog može se zaključiti da Željka Cvijanović pokušava pozicionirati Republiku Srpsku kao konstruktivnog, ali samosvjesnog aktera u okviru BiH, naglašavajući potrebu za dijalogom bez pritisaka i procesima koji uključuju domaće političke subjekte, a ne nameću rješenja izvana. Njena izjava može se interpretirati kao jasan otpor svemu što doživljava kao nametanje volje međunarodne zajednice, s porukom da stabilnost i napredak mogu doći samo iznutra.
U zaključku, susret s Costom bio je više od protokolarne posjete — otvorio je prostor za iskazivanje suprotstavljenih vizija o budućnosti BiH, ali i podsjetio na činjenicu da bez suštinskog političkog dijaloga unutar zemlje, svaka evropska perspektiva ostaje tek deklaracija.
Osim konkretnih političkih poruka, sastanak sa predsjednikom Evropskog vijeća poslužio je i kao podsjetnik na dublje izazove koji prate proces evropskih integracija u BiH. Ono što se između redova moglo iščitati iz izjava Željke Cvijanović jeste sve izraženiji jaz između različitih političkih aktera u BiH kada je riječ o shvatanju suvereniteta, institucionalnog legitimiteta i uloge međunarodne zajednice. Cvijanović insistira na modelu u kojem domaće vlasti imaju punu kontrolu nad reformskim procesima, dok se mnogi iz bošnjačkog političkog kruga zalažu za snažniju ulogu međunarodnih posrednika kako bi se premostile unutrašnje blokade. Taj duboki nesklad u političkoj filozofiji dodatno komplikuje ionako težak i spor put ka EU, koji iziskuje konsenzus, povjerenje i spremnost na kompromis – osobine koje trenutno nedostaju bh. političkom prostoru. Bez dogovora o elementarnim principima na kojima će se graditi evropska budućnost zemlje, sve posjete visokih evropskih zvaničnika ostaju simbolične, a evropske poruke – neostvarene. Zato je nužno da svi domaći lideri, bez obzira na političke razlike, pokažu zrelost, odgovornost i sposobnost da interese države stave ispred partijskih kalkulacija. Jer, kako je poručeno iz Brisela, Evropa neće čekati unedogled da BiH odluči da li zaista želi postati njen dio ili će ostati talac unutrašnjih sukoba i nepovjerenja.
