Situacija na političkoj sceni Bosne i Hercegovine dodatno se zaoštrila nakon vanredne konferencije koju je u Banjaluci održala Željka Cvijanović, predsjedavajuća Predsjedništva BiH. Tokom svog obraćanja, Cvijanović je uputila teške optužbe na račun svojih kolega iz državnog predsjedništva – Denisa Bećirovića i Željka Komšića, ali i na račun ambasadora BiH pri UN-u, Zlatka Lagumdžije. Njene riječi bile su usmjerene ka, kako je navela, odgovornima za “smrt” i “sahranu” vanjske politike Bosne i Hercegovine.
Već na početku izlaganja, Cvijanović je naglasila ozbiljnu nervozu koja, prema njenim riječima, vlada u Sarajevu. Istakla je da je Bećirović tokom svoje pres-konferencije konstantno pominjao predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, što je ocijenila kao pokušaj skretanja pažnje sa unutrašnjih problema. Posebno je akcentirala da se BiH nalazi u, kako je rekla, najdubljoj političkoj krizi, za koju odgovornim smatra visokog predstavnika Christiana Schmidta.
Prema njenom stavu, Schmidtove aktivnosti direktno podrivaju demokratske procese i krše Dejtonski mirovni sporazum, jer, kako tvrdi, Dejton ne predviđa ni postojanje PIC-a (Vijeća za implementaciju mira), a ni bonska ovlaštenja koja Schmidt koristi. Niz odluka koje je visoki predstavnik donio, uključujući i produženje mandata sudijama Ustavnog suda BiH te eliminaciju izabranog predsjednika Republike Srpske, Cvijanović je opisala kao politički motivisane i suprotne ustavu.
Osim kritike međunarodnih faktora, Cvijanović je posebnu pažnju usmjerila na domaće aktere. Navela je da su za “sahranu” vanjske politike BiH odgovorni bošnjački politički predstavnici i kadrovi, konkretno spominjući Bećirovića, Komšića i Lagumdžiju. Prema njenim riječima, uzurpacija ključnih državnih pozicija od strane tih političara rezultirala je time da BiH danas nema jasnu i legitimnu vanjsku politiku.
U svom obraćanju, Cvijanović je iznijela i tvrdnje koje su izazvale posebnu pažnju javnosti. Između ostalog, izjavila je da “teška bolest stanuje u Sarajevu”, aludirajući na političko stanje i poteze koje donose bošnjački lideri. Dodatno, insinuirala je da Sarajevo štiti terorističke krugove, navodeći da su, navodno, pojedini napadači na World Trade Center posjedovali pasoše Bosne i Hercegovine, iako za takve tvrdnje nisu predočeni konkretni dokazi.
U nastavku izlaganja, Cvijanović je ukazala na nekoliko ključnih problema koje, po njenom mišljenju, proizvode trenutne tenzije:
- Instrumentalizacija međunarodnih snaga (EUFOR) od strane bošnjačkih političara, što vidi kao pokušaj dodatnog pritiska na Republiku Srpsku.
- Pokušaji angažovanja vojnih kapaciteta bez saglasnosti svih članova Predsjedništva BiH, što je, podsjetila je, suprotno Ustavu BiH jer sve odluke vezane za odbranu moraju biti donošene konsenzusom.
- Navodne inicijative za hapšenje predsjednika RS Milorada Dodika i drugih zvaničnika RS-a, koje je okarakterisala kao nastavak političkog progona.
Prema njenim riječima, svaka dosadašnja kriza u BiH imala je zajednički imenitelj – intervenciju OHR-a ili odluke Ustavnog suda BiH, koje su, kako tvrdi, narušavale autonomiju Republike Srpske i destabilizirale odnose unutar zemlje.
U zaključku svog govora, Cvijanović je ponovila tezu da trenutni kurs bosanskohercegovačke politike, pod uticajem bošnjačkih lidera i međunarodnih institucija, vodi zemlju u stanje potpune disfunkcionalnosti. Ona je naglasila da ovakav razvoj situacije ne predstavlja prijetnju samo političkom sistemu Republike Srpske, već i samoj stabilnosti BiH.
Iako njene izjave izazivaju ozbiljne reakcije i dodatno zaoštravaju političku atmosferu u zemlji, jasno je da Cvijanović koristi svaku priliku da ukaže na, kako tvrdi, nepravedan tretman RS-a unutar BiH te da promoviše stavove koji idu u prilog većoj autonomiji entiteta. Nema sumnje da će ovakva retorika, umjesto smirivanja tenzija, dodatno polarizovati političku scenu, čime se prostor za dijalog sve više sužava. Pitanje ostaje da li će se u narednom periodu pojaviti politička volja za rješavanje nesuglasica na konstruktivan način ili će ovakva izlaganja ostati kamen spoticanja na putu BiH ka stabilnosti.
Ovakvi nastupi i oštre poruke Željke Cvijanović nesumnjivo će izazvati dodatne reakcije, kako unutar Bosne i Hercegovine, tako i na međunarodnoj sceni. U kontekstu trenutne političke situacije, jasno je da tenzije ne jenjavaju, a retorika koja dolazi iz Banjaluke nagovještava da će odnosi između ključnih političkih aktera u zemlji ostati napeti. Dugoročna stabilnost Bosne i Hercegovine zavisiće upravo od sposobnosti političkih lidera da pronađu zajednički jezik, uz poštovanje principa ravnopravnosti i dogovora. Ukoliko se ovakva praksa međusobnog optuživanja i isključivanja nastavi, postoji opasnost da BiH još dublje zaglibi u institucionalnu i političku blokadu, što bi imalo ozbiljne posljedice po cijelu regiju.
