U političkom diskursu Bosne i Hercegovine, izjava predsjednika entiteta Republika Srpska, Milorada Dodika, ponovo je izazvala pažnju javnosti i stručne zajednice. Njegove posljednje poruke, izrečene u javnosti, predstavljaju kombinaciju osporavanja nadležnosti državnih institucija, optužbi na račun bošnjačke politike iz Sarajeva, te poricanja bilo kakvih ratnih namjera iz Republike Srpske. No, takva retorika – iako umotana u formalne riječi – nosi sa sobom određene prijetnje po stabilnost i povjerenje u institucije države Bosne i Hercegovine.
Dodik je odlučno negirao da bilo ko iz Republike Srpske poziva na oružane sukobe. Po njegovim riječima, Republika Srpska navodno poštuje slovo Dejtonskog sporazuma, dok optužuje političke aktere iz Sarajeva za to što pokušavaju provesti njegov “duh”, što, po njegovom stavu, narušava dogovoreni ustavni okvir. On tvrdi da Ustavni sud Bosne i Hercegovine više nije neutralan čuvar ustava, već, kako kaže, sredstvo za političku manipulaciju.
Kritike Dodika usmjerene su naročito prema odlukama koje Ustavni sud BiH donosi, a koje često ne idu u korist entitetskih pokušaja za jačanje autonomije mimo državnog okvira. Prema njegovom tumačenju, cilj Ustavnog suda bi trebao biti da čuva “slovo Ustava”, a ne da, kako on tvrdi, “kroji novi politički poredak”. Time, zapravo, pokušava umanjiti važnost presuda tog suda koje jačaju centralnu državnu vlast.
U njegovim izjavama se vidi jasno formirana teza:
-
Federacija BiH, kako on navodi, njeguje ratnu retoriku, dok je Republika Srpska, navodno, posvećena miru i zakonitosti.
-
Bošnjačka politika, po njegovim riječima, koristi institucije u Sarajevu kako bi ciljano djelovala protiv njega lično i protiv interesa RS-a.
-
Čak je tvrdio da su, kako se izrazio, “muslimani iz Sarajeva formirali ministarstvo za Dodika”, aludirajući na to da su ga pretvorili u simbol političkog neprijatelja.
Ove izjave, premda upućene s namjerom da se predstavi mirnoća i institucionalna stabilnost RS-a, zapravo dodatno doprinose polarizaciji. Kada politički lider jedne strane u državi iznosi tvrdnje da druga strana planira rat, dok sam sebe prikazuje kao žrtvu i branitelja mira, to ne može proći bez posljedica u javnom i političkom prostoru.
Dodik dalje ističe da u RS-u nema nikakvih ilegalnih oružanih snaga, niti priprema za sukobe, već da se sve, kako kaže, odvija unutar okvira zakona. Međutim, naglasak stavlja na institucionalnu spremnost da se brane “njihove nadležnosti”, što ostavlja prostor za različita tumačenja o tome kako se ta odbrana može u praksi manifestovati.
Nadalje, Dodik tvrdi da nema pritisaka sa naroda da promijeni političku strategiju, te naglašava da je dobio najveći broj glasova na izborima, što koristi kao legitimitet za nastavak svoje politike. Njegova retorika se, dakle, zasniva na sljedećim osnovnim stavovima:
-
Republika Srpska nije uzrok destabilizacije, nego to navodno čini bošnjačka politička elita.
-
Ustavni sud BiH djeluje politički i nelegitimno, te je, po njegovom mišljenju, odmakao od temelja Dejtonskog mirovnog sporazuma.
-
On lično postaje meta političkih napada, dok narod u RS-u stoji čvrsto iza njega.
-
RS ne priprema nikakav sukob, već koristi pravne mehanizme za očuvanje svojih interesa.
Ovakva retorika nije nova, ali zabrinjava konstanta kojom se stvara narativ o opasnosti iz Sarajeva i nelegitimnosti državnih institucija. U isto vrijeme, Dodik pokušava sebe prikazati kao legitimnog lidera koji djeluje u okvirima zakona, dok drugu stranu predstavlja kao prijetnju miru.
U zaključku, iako Dodik negira bilo kakve ratne namjere i tvrdi da RS djeluje unutar zakona, njegova retorika u praksi djeluje potpirujuće i konfliktno. Optužujući političke strukture u Federaciji BiH da pripremaju sukobe, dok istovremeno sebe prikazuje kao branitelja naroda i zakona, on učvršćuje atmosferu nepovjerenja. Isticanje da su institucije u Sarajevu formirane kako bi se bavile isključivo njegovim likom i djelom ukazuje na visok stepen personalizacije političke borbe. Sve to, zajedno sa stalnim optužbama na račun Ustavnog suda, slabi povjerenje u zajedničke državne institucije i dodatno dijeli ionako krhku političku scenu BiH.
