Istraživanje dokazuje kako ne postoji nikakav kulturološki sukob između muslimana i zapadnih društava u vezi s pitanjem obrazovanja. Dodatno, istraživanje pokazuje da religija, u ovom slučaju islam, nije razlog za neadekvatan stepen obrazovanja među muslimanima, naročito među ženama – iako je možda nekada u prošlosti igrala ulogu u tome i opstruisala školovanje žena, danas to nije slučaj. Ključni faktor koji utječe na stepen obrazovanja muslimana, a naročito žena muslimanki, jeste ekonomsko blagostanje.
Muslimanska društva, a i države, često se suočavaju s kritikama da se ne zalažu dovoljno za školovanje djevojaka i žena ili da ga čak sputavaju i opstruišu. Nije zanemariv broj međunarodnih eksperata koji razloge za neškolovanje žena direktno povezuju s islamom i muslimanskim odgojem ženske djece. Pojedini slučajevi napada na učenice u Pakistanu, Afganistanu ili Nigeriji znatno su učvrstili takvu negativnu percepciju.
Iako je pravo na obrazovanje jedno od univerzalnih ljudskih prava, sticanje čak i osnovnog obrazovanja daleko je od univerzalnog u mnogim zemljama svijeta. Prema podacima američkog istraživačkog centra PEW, čak 19% punoljetnih osoba, odnosno svaka peta osoba u svijetu, nema apsolutno nikakvo formalno obrazovanje. S druge strane, indikativan je podatak da blizu 98% punoljetnih Evropljana i 99% punoljetnih u Sjevernoj Americi ima barem nekoliko godina formalnog obrazovanja, dok 41% punoljetnih osoba na Bliskom Istoku i u subsaharskoj Africi nema čak nijednu godinu formalnog osnovnog obrazovanja.
Da li to ima veze s islamom, budući da su stanovnici Bliskog Istoka i Sjeverne Afrike većinom muslimani?
Izvještaj američkog PEW-centra Education of Muslim women is limited by economic conditions, not religion pokazuje nam da muslimanke širom svijeta ne samo da imaju manje godina formalnog obrazovanja od ostalih vjerskih zajednica (osim Hindusa) već imaju i manje godina formalnog obrazovanja u poređenju s muškarcima muslimanima iz svojih sredina. Izvještaj se nadovezuje na istraživanje nedavno objavljeno u časopisu Population and Development Review pod naslovom „Obrazovanje žena u muslimanskom svijetu“, koje pokazuje kako je bogatstvo jedne zemlje, a ne njena religija, kultura ili običaji, zapravo ključni faktor koji utječe na školovanje žena i djevojaka.
Naime, istraživanje pokazuje jasnu vezu između BDP-a po glavi stanovnika u većinski muslimanskim zemljama i broja godina provedenih u formalnom obrazovanju.
Zaljevske arapske zemlje učinile su kvantumski skok kada je riječ o obrazovanju žena. Ovdje ćemo kao dva ekstremna primjera uzeti Saudijsku Arabiju i znatno siromašniju afričku državu Mali. U Saudijskoj Arabiji muslimanke rođene između 1975. i 1985. danas imaju u prosjeku 11,5 godina formalnog obrazovanja, dok, poređenja radi, muškarci u toj državi imaju u prosjeku 11,8 godina formalnog obrazovanja. Taj podatak kazuje da je Saudijska Arabija učinila značajne korake kako bi poboljšala obrazovanje djevojaka i žena i smanjila rodne razlike kada je riječ o obrazovanju. S druge strane, u Maliju, koji ima veoma nizak BDP po glavi stanovnika, djevojke i žene imaju u prosjeku 1,4 godinua formalnog obrazovanja, dok muškarci imaju 2,7 godina. Starije žene u toj državi, one koje su rođene između 1935. i 1955. godine, imaju u prosjeku samo 0,5 godina formalnog školovanja. Slična je situacija u ostalim zemljama subsaharske Afrike, bilo da je riječ o većinski muslimanskim ili nemuslimanskim zemljama, gdje žene i djevojke imaju u prosjeku 2,a godine formalnog obrazovanja.
Naravno, Mali i Saudijska Arabija samo su dva konkretna primjera koja pokazuju nevjerovatan kontrast u nivou školovanja žena i djevojaka iste vjeroispovijesti.
Ukoliko pogledamo širu sliku ranije spomenutog istraživanja, muslimanske zemlje s obzirom na njihov BDP po glavi stanovnika i nivo obrazovanja možemo klasifikovati u tri kategorije.
U prvoj kategoriji su djevojke i žene nerazvijenih muslimanskih zemalja koje imaju niži BDP po glavi stanovnika (između $500 i $1.500), poput Jemena, Čada, Afganistana i Nigera. Naime, u tim zemljama djevojke i žene imaju u prosjeku manje od 2 godine formalnog obrazovanja.
U drugoj kategoriji su djevojke i žene muslimanskih zemalja sa nešto većim BDP-om po glavi stanovnika (između $4.000 i $8.000), poput Tunisa, Azerbejdžana, Irana i Alžira. U time zemljama žene i djevojke imaju u prosjeku između 8 do 10 godina formalnog obrazovanja.
U trećoj kategoriji su djevojke i žene iz muslimanskih zemalja sa visokim BDP-om po glavi stanovnika, poput Kuvajta, Katara, Bahreina i Malezije. Žene i djevojke u tim zemljama imaju u prosjeku iznad 12 godina formalnog obrazovanja. Gledano komparativno, žene i djevojke iz tih bogatih muslimanskih zemalja imaju u prosjeku doslovno isti stepen formalnog obrazovanja kao i muslimanke koje su odrasle u Njemačkoj ili Velikoj Britaniji.
Ukoliko kategorišemo muslimane i njihovo formalno obrazovanje po zemljama u kojima su oni vjerska manjina ili dominantna većina, slika izgleda ovako:
Kao vjerska manjina, muslimani imaju najveći broj godina formalnog obrazovanja u Novom Zelandu – u prosjeku 14,7 godina. Na drugom mjestu su muslimani Litvanije, koji imaju prosječno 14,4 godina obrazovanja, zatim Estonija sa 14,3 godina, Sjedinjene Američke Države sa 13,9 godina i Slovačka sa 13,4 godina formalnog obrazovanja.
Među zemljama gdje su muslimani dominantna vjerska skupina Malezija je na prvom mjestu jer muslimani te zemlje provedu u prosjeku 12,7 godina u formalnom obrazovanju. Na drugom mjestu je Katar, država čiji stanovnici provedu prosječnih 12,5 godina u formalnom školovanju; zatim Bahrein i Kuvajt sa 12 godina i Saudijska Arabija sa 11,5 godina formalnog obrazovanja.
U zemljama koje imaju velike muslimanske populacije, slika izgleda ovako: u Indoneziji muslimani imaju prosječno 9,4 godina školovanja; u Indiji 4,8 godina; u Pakistanu 4 godine; u Bangladešu 4,4 godine i u Iranu 8,4 godina formalnog školovanja.
Ukoliko ove brojke želimo staviti u širi kontekst, dovoljno je samo spomenuti činjenicu da punoljetni muškarci i žene u Sjedinjenim Državama, bez obzira na vjersku pripadnost, imaju u prosjeku 13 godina formalnog obrazovanja.
Istraživanje dokazuje kako ne postoji nikakav kulturološki sukob između muslimana i zapadnih društava u vezi s pitanjem obrazovanja. Dodatno, istraživanje pokazuje da religija, u ovom slučaju islam, nije razlog za neadekvatan stepen obrazovanja među muslimanima, naročito među ženama – iako je možda nekada u prošlosti igrala ulogu u tome i opstruisala školovanje žena, danas to nije slučaj. Ključni faktor koji utječe na stepen obrazovanja muslimana, a naročito žena muslimanki, jeste ekonomsko blagostanje. Naime, u bogatim muslimanskim zemljama s velikim BDP-om po glavi stanovnika, muslimanke stiču veoma zavidne nivoe obrazovanja poput žena u Zapadnoj Evropi ili SAD-u. U siromašnim muslimanskim zemljama, odnosno u zemljama s niskim BDP-om po glavi stanovnika, stanovnici tih zemalja, a naročito žene, imaju nizak stepen obrazovanja jer jednostavno ne mogu priuštiti školovanje. Ovo važi kako za muslimane, tako i za nemuslimane. Zanimljiv je podatak da muslimani stiču najviši stepen obrazovanja, odnosno da provedu najveći broj godina u formalnom školovanju u nemuslimanskim zemljama, gdje žive kao vjerska manjina.
Zemlje Bliskog Istoka i Sjeverne Afrike učinile su velike korake u obrazovnom sektoru proteklih decenija. Prema podacima Svjetske banke, zemlje spomenutog regiona učetverostručile su prosječni stepen obrazovanja od 1960. godine do danas; prepolovljena je stopa nepismenosti od 1980. godine do danas i na kraju – skoro u potpunosti je postignut rodni paritet u osnovnom obrazovanju, piše Algoritam.net.
