PITANJE:
Esselamu alejkum.
Da li je zeni muslimanki islamom naredjeno da zivi sa svekrom, svekrvom, djeverima, zaovama i da li joj je naredjeno da im pere, cisti, pegla, kuha…? Medju bracom ima razlicitih pogleda na ovo pitanje, posebno kod onih kojih se tice, tj. koji ocekuju da ih snaha mora sluziti.
ODGOVOR:
We ‘alejkumus-Selam.
Ovo pitanje je nekim ljudima posebno škakljivo, a to je život žene muslimanke sa muževljevom porodicom u tzv. “zajednici“, bili njegovi roditelji, brat, sestra,… muslimani ili nemuslimani.
Neko misli da je dovoljno i jedino bitno da se djevojci (ženi, snahi) omogući najosnovnije pridržavanje islamskih propisa, recimo da ona i njen muž imaju odvojenu spavaću sobu i sl.
Pa tu najnužniju intimu dobija i svaka nevjernica, nemuslimanka, griješnica. Ni najveći griješnik, makar oženio i bludnicu, ne spava u sobi sa ženom i svojom braćom, i takav bračni par se bar noću odvoji od ukućana.
Također, nije dovoljno to da joj svekar i svekrva ne brane da klanja ili da je pokrivena. Elhamdu lillah, i to je dobro, jer neka sestra možda trpi svekra i svekrvu, djevera i zaovu koji je kore i kinje zbog njenog namaza ili hidžaba, ali ni to što spomenuh nije dovoljno.
I samo prisustvo, recimo, djevera je dovoljan problem, možda i najveći, jer se teško može izbjeći da se povremeno ne desi osamljivanje sa njim, a po hadithu “djever je smrt“.
A kome se to od muslimana nikada nije desilo da u svojoj kući, greškom i svakako nenamjerno, vidi neku ženu otkrivenu, tj. ženu koja je inače pokrivena, neku sestru muslimanku, neku prijateljicu svoje žene ili sestre? Smatram da je većina braće imala to iskušenje, da je u hodniku svoje kuće naletio na tuđu ženu, otkrivenu, a koja inače nosi hidžab ili nikab. Ili da je došao kući i ušao u dnevni boravak, i ne sanjajući da je njegovoj hanumi u goste došla neka sestra, pa tu sestru na tren vidio otkrivenu. Nekoliko puta sam čuo tako negativna iskustva braće.
Pa ako se čovjeku ponekad desi da u svojoj kući vidi otkrivenu ženu tuđinku, koliko je tek veća šansa da vidi otkrivenu snahu, sestru svog brata, koja živi tu u zajednici sa njima? Da Allah sačuva. Dovoljno je to zlo života u “zajednici“.
Također, i samo prisustvo zaove (muževljeve sestre), koja često zna sijati fitnu između svoga brata i njegove žen.
A da ne spominjemo poslovičnu netrpeljivost između snahe i svekrve koja postoji, nažalost, i u islamskim brakovima, kada su obje muslimanke.
Pa sve i da nema ničeg od toga (ni opasnosti osamljivanja sa djeverom i otkrivanja pred njim niti fitne od strane zaove niti svekrve), žena po šeri’atu jednostavno nije dužna da hrani i poslužuje svoga svekra i svekrvu, djevera i zaovu, svidjelo se to nekome ili ne. Ona je dužna pokornost svom mužu.
Neki ljudi imaju pogrešnu logiku i misle da obaveza muža pokornosti svojim roditeljima nužno znači i da je žena dužna biti pokorna onima kojima je pokoran onaj kome je na pokorna (muževljevim roditeljima). To nije ispravno.
Dakle, muslimana može njegova majka (bila muslimanka ili mušrikinja), recimo, i da udari, može da ga udara, sa razlogom ili bez razloga, on to mora nekako trpjeti. Ali mora li snaha trpjeti to isto, pod izgovorom da mora da se pokorava onome kom se pokorava njen muž? Svakako da ne.
Na isti način, žena muslimanka nije dužna, nije obavezna da pere ni veš ni sudove svekru ni svekrvi, djeveru ni zaovi, niti da im kuha, niti da za njima trči i čisti.
Ona to može da radi, ako to dobrovoljno hoće i želi; ako voli da živi u zajednici, ili možda ne voli, ali se smiluje starim roditeljima svog muža želeći sevap za taj sabr, ili možda želi da time pokaže mužu koliko ga voli i sl., ili jer ne želi da narod priča kako je ona loša snaha, ali nijednog trena ne treba da misli i vjeruje da je to ona dužna da čini, da muž ima pravo da je na to tjera, već je to samo stvar njene dobre volje.
A da ne govorim o tome da žena može željeti, voljeti, imati potrebu da, recimo, spava do 9 sati ujutru.
Ako bi živjela u stanu sama sa svojim mužem, vjerovatno to njemu nimalo ne bi smetalo, pogotovo ako on ujutru radi. Znači, ako je ona dobra muslimanka, poslušna žena, brižna majka, njen muž ne bi trebao da pravi problem od toga što ona ujutru spava do, recimo, 9 sati, posebno ako ona tada nije potrebna ni njemu (mužu), ni djeci koja ili spavaju ili su u vrtiću ili školi, te ako će i nakon tog spavanja biti u stanju da na vrijeme uradi kućne poslove i spremi ručak prije nego se on vrati sa posla i djeca iz škole.
Međutim, to u zajednici često nije izvodljivo. Svekrva obično izigrava čistunicu (iako to najčešće i nije), samo da bi našla zamjerku i prigovarala snahi. Svekrvu nimalo ne zanima da li je snaha do 1 sat noću bila na usluzi svom mužu, bdjela nad bolesnim djetetom, učila Kur’an ili klanjala noćni namaz. Ona hoće da snaha bude u 7:00h ili 7:30h na nogama, da čisti, pere, kuha, možda i da trčkara i poslužuje nju i komšinicu koja dođe na jutarnju kahvu.
Često žena koja živi u ”zajednici” ima dodatnu potrebu da ujutru duže odspavaju (duže nego kad bi živjela samo sa mužem i djecom), baš zato što ona legne prilično kasno, a legne kasno baš zato što kad se konačno može odvojiti u svoj ”mali svijet”, u svoju spavaću sobu, tek tad ima priliku da vidi da li je neko zvao, da li joj ne neko pisao, da se javi roditeljima ili nekoj sestri, nakon napornog dana trčanja za svekrvom, pa makar ona bila i muslimanka.
Tvrdim da žena muslimanka koja živi u ”zajednici” sa muževljevom porodicom (pa makar ta porodica prema njoj bila blaga) nema dovoljno vremena za sebe, za svoj islamski odgoj i učenje, dovoljno vremena za ‘ibadet, te da čini nešto što joj nije naređeno, a zapostavlja sebe.
Neka svako pođe od sebe: Onako kako ne voliš da tvoja kćerka nekome služi i da joj neko zagleda u svaku opranu čašu i koluta očima dok srče svaku čorbu, tražeći joj grešku,… onako kako ne voliš da tvoja kćerka nailazi na takve probleme, tako trebaš učiniti sve što možeš da svoje sinove “odvojiš”, da tvoje snahe ne trpe ono što ti ne bi volio da trpi tvoja kćerka. To ako budeš imao načina i sredstava da sinovima i snahama ti omogućiš takav odvojen život, a kamoli da im ti osporavaš pravo da se oni odvoje ako već imaju finansijskih sredstava za to.
Odgovorio: Ebu Ahmed.
Merjem Pilav Mekić
