Iako se smokva često naziva caricom mediteranskog voća, ona tehnički spada u kategoriju cvijeća, a način njenog stvaranja je istovremeno fascinantan i zastrašujući.Naučnici objašnjavaju kako su smokve izokrenuti cvjetovi, a smokvino drvo ne cvijeta kao drvo jabuke ili breskve. Njeni cvjetovi cvjetaju unutar kruškolike kapsule, koja kasnije sazrijeva u voće koje jedemo, a ono nije samo jedna voćka, već njihov skup, piše “B92“…Ali to nije jedino po čemu su smokve jedinstvene.
Budući da cvjetaju iznutra, treba im specijalan proces oprašivanja jer se ne mogu pouzdati na pčele i vjetar, a tu nastupaju smokvine ose.Smokva ne može da preživi bez tih osa koje šire njen genetski materijal, a ose pak ne mogu da žive bez smokvi jer tamo odlažu svoju larvu.Ženka ose ulazi u mušku smokvu (usput rečeno, ne jedemo muške smokve). Krila ženke ose i njeni pipci se slome dok ulazi u mali prolaz u smokvu, pa kad jednom uđu, ne mogu da izađu.Muške bebe osa se rađaju bez krila, jer je jedina njihova funkcija da oplode ženke i da prokopaju tunel iz smokve. Ženke osa rade sve dalje, donoseći polen.Nakon što osa umre u unutrašnjosti smokve, ona se razgrađuje, a koliko god to tužno zvučalo nužno je u procesu stvaranja ukusne smokve.
Zašto se smokva spominje u Kur’anu?Po smokvi je ime dobilo 95. poglavlje (sura) Kur’ana koje na arapskom glasi „Et-Tin“. U prvim ajetima ove sure, Uzvišeni Allah, dž.š., se zaklinje s smokvom, maslinom i Sinajskom gorom: “Tako mi smokve, i masline, i gore Sinajske.” (Et-Tin, 1-2.)Jedan od razloga spominjanja smokve u Kur’anu jeste da ljudi uzmu pouku o Allahovoj moći i stvaranju. Rast biljaka i voća iz naizgled neplodne i suhe zemlje, surovih uvjeta, često se navodi kao primjer za ponovno proživljenje nakon smrti. Ako Allah,dž.š., daje da prekrasno voće raste iz zemlje koja je mrtva i neplodna, pa zar je Njemu teško da oživi ljudska tijela nakon smrti?
Portal Svjetlo Dunjaluka
