Dolazak mjeseca ramazana je vrijeme prave radosti u svim muslimanskim zemljama, zato što je to poseban mjesec koji dođe jednom godišnje da osvježi srca muslimana i okrijepi njihovo vjerovanje i duhovnost.
Dolazak ramazana je vidljiv svugdje u muslimanskom svijetu: dekoracije na ulicama, djeca koja nose svjetiljke i pjevaju ramazanske pjesme, kao i mnoge druge manifestacije. U Evropi, ramazan znači da veliki broj učača Kur’ana i učenjaka dolazi s Bliskog Istoka u želji da pomognu lokalnim zajednicama da osjete ovaj mjesec.
Različito vrijeme početka posta: Fulamo li poentu?
Uz vijest o dolasku blagoslovljenog ramazana, muslimani se možda pripremaju za promjene na bolje na mnogo načina, ali jedno važno a tužno pitanje ipak ostaje: razlike u objavljivanju početka mjeseca ramazana.
Tako, neka pakistanska džamija će slijediti viđenje mlađaka u Pakistanu, turska džamija će slijediti isto u Turskoj, treća u Saudijskoj Arabiji i slično.
Nažalost, upravo se ovo dešava često u Evropi i u SAD-u. Nije čak nemoguće naći članove jedne porodice koje pripadaju određenom džematu i počinju ramazan dan kasnije od ostatka porodice – kao da žive u dvije različite zemlje ili kontinenta.
Zbog toga, i proslava Bajrama na kraju ramazana će padati u različito vrijeme, pa tako će nastati i razlike u srcima ljudi i narušavanje osjećanja sreće i prave radosti.
Poslanikovo vrijeme: Viđenje idealne slike
Dok je Poslanik,s.a.v.s., živio, jasno je rekao ljudima da ramazan dolazi kako bi ih naučio mnogim lekcijama kao što su strpljivost, upornost i iznad svega – jedinstvo.
Ezan koji bi proučio mujezin bio je konačni alarm koji bi obilježio početak dana posta i dao poruku da su muslimani svi jedna zajednica. Tokom ramazanskih noći, muslimani su bili ujedinjeni iako su u početku svi klanjali kod kuće. Njihovo jedinstveno se jednostavno očitovalo kroz ibadete koje su svi činili zajedno, iako su svi ostajali iza svojih zidova. Taj ibadet bio je teravija namaz u kojem su svi stajali, učili u Kur’anu i budili svoja srca u mjesecu Kur’ana.
Za ovu nevjerovatnu ranu generaciju vjernika, ramazan je bio nova prilika da ojačaju svoje osjećanje pripadnosti jedni drugima i da slave jedinstvo u svemu. Za njih je jedinstvo bilo cilj koji su vidjeli u svemu oko sebe i u svakoj naredbi Poslanikovoj, s.a.v.s. Kada im je Poslanik rekao da otpočnu post po viđenju mlađaka u ramazanu i da prekinu post po viđenju mlađaka u mjesecu ševalu, on im se zapravo obraćao kao kolektivnom tijelu, kao skupu i zajednici, a ne kao pojedincima, džamijama ili odvojenim organizacijama koje nemaju međusobne povezanosti.
Tako su oni slavili ramazan u punom smislu i osjećali zadovoljstvo ramazana u najsavršenijem obliku, jer su ga slavili zajedno, a ne u izolaciji.
Ramazan i sezonska filantropija (čovjekoljublje)
U Evropi, kao i u drugim dijelovima islamskog svijeta, ramazan se osjeti kroz džamije pune ljudi koji dolaze da zajedno klanjaju teraviju i uživaju u slušanju učenja Kur’ana. Uz prikupljanje novca za džamijske aktivnosti i pomaganje siromašnim i gladnim u svijetu, i uz iftare koji se organizuju za više ljudi, džamije postaju središnja tačka života muslimanskih zajednica u Evropi.
Ovakvo krajnje ushićenje traje maksimalno 30 dana, i odmah po završetku mjeseca ramazana prestaju sva zbivanja. Broj ljudi koji dolaze u džamiju iznenada opada i džamije se počnu žaliti na nedostatak sredstava – kao da su vjera i filantropija sezonski fenomen.
Dojam koji bi neko sa strane mogao steći jeste da je ramazan postao proslava, umjesto radionice za trening. Ramazan bi trebalo da trenira ljude da nose taj duh ramazana sa sobom kroz cijelu godinu, a ne samo taj jedan mjesec u godini.
Također, može se reći da je ova lekcija relevantnija za muslimane u Evropi nego bilo gdje drugo u svijetu. Naročito kada se uzme u obzir iscrpljujući životni tempo u Evropi koji ne ostavlja mnogo prostora za duhovnost i kada je ljudima potrebna povremena veća doza duhovnosti da bi nastavili kroz cijelu godinu.
A zapravo se dešava da se doza uzima jednom i da rijetko ima efekta nakon posljednje noći ramazana.
Ramazan na radnom mjestu
Muslimani u Evropi imaju veliku odgovornost da predstave islam u njegovom pravom svjetlu i da premoste razlike između svoje zajednice i drugih. Ramazan je divna prilika za ovo. Vrijeme ručka je upravo dobro vrijeme, jer nastaje jedan izazov kada kolege koje su navikle izlaziti na ručak s kolegom muslimanom upitaju da ponovo izađu kao i u drugim danima. Pojam posta se može činiti neobičnim i čudnim nekim ljudima, jer ih može asocirati na lijenost i manjak radne energije. Međutim, muslimani ne mogu samo riječima otkloniti ove stereotipe. Iako je govor vrlo važan da se objasne neke stvari kako bi ljudi razumjeli šta je post i kakve koristi ima za duhovnost, muslimani bi trebali pokazati da je njihova izdržljivost i dalje ista i da imaju normalnu energiju. Izazov je ovdje pokazati djelima, ne samo riječima, da je duhovno iskustvo posta veoma vrijedno. Muslimani bi čak mogli pozvati druge da jedan dan poste s njima. U tome, treba naglasiti filantropiju i saosjećanje s patnjama miliona ljudi u svijetu koji gladuju.
Idoliziranje ramazana
Da je Muhammed, s.a.v.s., ovdje u Evropi, on bi muslimanima uputio poziv: da iskoriste mjesec ramazan za dobrobit cijele godine.
Iako se ljudi žale da gube osjećaj ramazana i da ga ne osjete toliko u Evropi, problem nije u mjestu ili okolini. Problem je u nedostatku sposobnosti muslimana da promijene okolinu na način koji će im omogućiti da osjete ramazan i uživaju u nevjerovatnim koristima ramazana.
Umjesto da iskoriste cijeli godišnji odmor tokom ljeta, muslimani bi mogli ostaviti jedan dio odmora za ramazan i provesti nekoliko dana u ibadetu i razmišljanju. Mogli bi uzeti barem dan-dva slobodna dana ili čak posljednjih deset dana ramazana kako bi sebi poručili da su potpuno posvećeni Allahu tokom ovih dana i kako bi osjetili bit ramazana.
Kada muslimani idoliziraju ramazan, počinju da ga vide kao nešto što dođe i ode, bez mnogo utjecaja na njihov život. Ramazan za njih postaje puko izbjegavanje hrane i pića nekoliko sati, nekoliko dodatnih namaza navečer, malo više vremena u džamiji i malo više novca koji doniraju.
Pitanje je: je li to sve? Ako je to sve što ramazan znači nekom muslimanu, gdje je onda promjena?
Da je Muhammed, s.a.v.s., ovdje, rekao bi nam: nemojte se ponašati kao da je ramazan samo neki privremeni fenomen koji ne utječe na naš stvarni sistem života.
Muslimani ne mogu postići jedinstvo dok to ne shvate za iftarskim stolom. Ne mogu osjetiti duh ramazana dok ga oni ne stvore svojom posvećenošću i osjećanjem pripadnosti jednim drugim. Iznad svega, muslimani moraju učiniti da ramazan bude trening za cijelu godinu.
Samo kroz ove korake muslimani mogu osjetiti da je ramazan uvijek s njima – da učine da ramazan traje, a ne da ga samo posude na kratko vrijeme.
Napisao: Ahmed Saad, imam centralne sjeverne džamije u Londonu.
Izvor: readingislam.com
Prijevod i izvor: IslamBosna.ba
