Danas sam u Konjicu bio na dženazi jednom mladom čovjeku.
Imao je samo 31 godinu.
Živio je vani.
Otišao na odmor, sišao u restoran hotela i preselio.
U kabur su ga spustile njegove dajdže.
Za njegovu dušu su danas proučene mnoge dove.
Poznajem njegove roditelje i slušam koliko su puta danas kazali, Allah daje, Allah uzima, tako je On htio, mi to prihvatamo.
Mi smo Allahovi i Njemu se vraćamo.
I On najbolje zna kada je i kome vrijeme za povratak.
Volite se, ljudi.
Obilazite se i čuvajte.
Nemojte da kasnije žalite što niste rekli ovo ili ono.
Kažimo jedni drugima da se volimo.
Jednom kad rastanak dođe, shvatiš koliko je vrijedno da možeš trenutke sa nekim podijeliti.
Dunjaluk neće nikud pobjeći.
Ali ljudi, kad jednom odu, nema više nove prilike za popravak.
Da se Milostivi smiluje rahmetli Aldinu, neka njegovu dušu vječna sreća krasi, a njegovoj porodici da sabur i ljepotu ponovnog susreta.
U vječnosti…
🌹Nedim Botić