Davno sam preležala bolest da se moram dopasti svima.
I da ono što pričam i pišem mora biti prilagođeno svačijem uhu ili oku.
Da čuvam hatur tamo gdje ne moram i neću.
Da se smijem onima koji ne zaslužuju ni da ih pogledam.
Da biram riječi sa onima sa kojima ne želim ni šutiti.
Da sjedim za stolom gdje mi nepoštovanje serviraju.
Da sam u društvu od kojeg mi je muka.
Da klimam glavom na laž.
Preležala sam mahalske trač-partije, ulizice, koristoljublje i slične epidemije.
Jer ljudi su lijek ili otrov.
S jednima se razboliš s drugima ozdraviš.
Ako imaš, a imaš izbor, uvijek biraj ljekovite.
Zbog sebe i svog zdravlja piše Fahreta Bašić-Smriko