Zaista priča koja će ostaviti traga na svakog onog ko je pročita, ali iz koje možete izvući i ogromnu korist ako počnete praktikovati ono što je ovaj dedo iz priče radio
U jednom džematu u džamiju je svaki dan dolazio starac koji je svaki put klanjao samo u prvom safu, iza imama. Jednog dana, nakon ikindija-namaza, prije nego što je imam završio sa zikrom, ovaj se starac približio imamu i, dok ga je imam začuđeno gledao, obratio mu se: “O šejhu, želim da me podučiš nečemu što će mi koristiti kod Uzvišenog Allaha!” O tome imam kazuje: “Došao je do mene dok sam zikrio i iznenadio me svojim zahtjevom. U prvom trenutku nisam znao šta da mu kažem, čemu da ga podučim, ali Allah me nadahnuo i naveo sam mu hadis na arapskom, hadis koji obuhvata cijelu vjeru:…
‘O amidža, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: Dvije su riječi, drage Milostivom, lahke za izgovor, teške na vagi dobrih djela: SUBHANALLAHI VE BI HAMDIHI, SUBHANALLAHIL-‘AZIM (Slavljen i hvaljen neka je Allah, slavljen neka je Uzvišeni!)’ (Hadis bilježi imam Muslim). Na to mi je ovaj starac rekao: ‘Dijete moje, ponovi ih’, pa sam ih ponovio, a on opet reče: ‘Ponovi opet!’, pa sam ih ponavljao sve dok nije rekao: ‘Zapamtio sam.’
Tada je ovaj starac izašao i svakome koga bi sreo, govorio bi: ‘Braćo, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: Dvije su riječi, drage Milostivom, lahke za izgovor, teške na vagi dobrih djela: SUBHANALLAHI VE BI HAMDIHI, SUBHANALLAHIL-‘AZIM – Slavljen i hvaljen neka je Allah, slavljen neka je Uzvišeni!’ Kada su ga posjećivale kćerke i i selamile ga, on im je govorio: ‘O kćeri, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: Dvije su riječi…’, i naveo bi joj ovaj hadis. I gdje god bi se zadesio, na svakom skupu, kad bi mu došao neko od rodbine i posjetio ga u kući, prenosio je ovaj hadis.
Jednoga dana starac se razbolio se i odveli su ga u bolnicu. Nakon određenog vremena, posjetile su ga kćerke, bližnji i rođaci. Dok su svi stajali okupljeni oko njegovog bolničkog kreveta, otvorio je oči prvi put otkad se razbolio. I pogledala su djeca u oca, nadajući se dobru što je otac otvorio oči. Doktor je gledao i obradovao se, približio mu se, stavio je slušalice na njegove grudi.
Gledao je u bolesnika i ovaj je bolesnik gledao u doktora. Znao je da je on doktor, prepoznao je po slušalicama i odijelu, i rekao mu je: ‘O doktore… Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: Dvije su riječi, drage Milostivom, lahke za izgovor, teške na vagi dobrih djela! O doktore… SUBHANALLAHI VE BI HAMDIHI, SUBHANALLAHIL-‘AZIM’ Izgovorivši to, ispustio je dušu. Preselio je izgovarajući ove riječi kojima je pozivao Allahu.
Iako je bio dugo vremena u komi, bez svijesti, kada se probudio, izgovorio je ovaj hadis, ukazujući na dvije riječi, lahke za izgovor, drage Milostivom, teško na vagi dobrih djela. Ko želi da mu Allah, subhanehu we te’ala, učini lice svijetlim, neka optereti svoju vagu dobrih djela dobrim djelima.
Preuzeto sa jednog predavanja na arapskom
Za N-um.com pripremio Admir Ćomić
• Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Dvije su riječi lahke na jeziku, teške na Mizanu (Vagi) i drage (mile) Gospodaru:SUBHANALLAHI VE BI HAMDIHI, SUBHANALLAHIL-‘AZIM.” (Sahihu Muslim, Poglavlje o zikru, dovi i tevbi, br. hadisa 2694)
