“Nemam želje za Evropom ni za eurima, može da se zaradi, ali mora da se radi, kaže vrijedni mladi otac porodice koji kaže da ljudi nisu bježali ni za vrijeme onog nesrećnog rata a što bi on bježao nekud iz mira…”
Mladi gorštak živi u planini sa ženom i dvoje djece i kaže da uživa. Dijete je sa sela, odraslo uz ovce koje su mu othranile čitavu porodicu, pa je ovo za njega posao iz snova.
Riječ je o farmi i gazdinstvu koje se nalazi na Kupresu u BiH, gdje su ljudi nekad gajili i čuvali na stotine hiljada ovaca. Međutim, narod je pobjegao sa sela i s planine sišao u gradove, pa ih je tu malo ostalo.
Međutim, mladi Izudin drugačijeg je mišljenja.
– Dok mnogi plaćaju da dođu u ovu ljepotu, ja džabe uživam i još zarađujem platu – kaže on
I to ne bilo kakvu platu nego 2.000 eura mjesečno (4.000 KM).
On objašnjava da sa ženom čuva i muze 2.000 ovaca, ali da muža više nije veliki problem jer je gazda obezbijedio mašinu, pa se to brzo obavi.
– Dnevnik ne slušam, politika me ne zanima… Dođu ljudi, misle to je lako, čuvaš ovce, hodaš za njima, a najveći problem je ljudima što nema civilizacija, a meni milina, ujutru samo čuješ ptice, a ne da ti neko puni glavu tračevima – kaže on.
Dodaje da dok smo sami proizvodili to što smo jeli, i što su jeli naši djedovi, bili smo zdravi.
– Pa da je čobanin učio knjige bio bi političar, kravataš – kaže mladi otac koji dodaje da otkad su političari počeli sve da nam nameću mi smo ovce, a oni ovčari.
Dodaje i da otkad je prohodao, išao je za ovcama i čuvao ih i da je još kao dijete uvijek govorio da kad poraste želi da bude čobanin.
On kaže da u ovom poslu moraš da budeš odgovoran, ne smiješ ovcu da izgubiš, ali da je njemu to ko kad drugi odu na more.
– Odmor mi je kad ljeti pođem za ovcama, pa nađem hlad, prespavam čitav dan – dodaje on i kaže da on i žena svoju djecu odgajaju kao prije 100 godina – nema mobilni, televizija nego jedu zdravo a kad ujutru ustanu da se igraju se sa “cukom i janjetom”.
Njegov posao nije lak jer traži veliku odgovornost.
– Ovca mora da se čuva, bilo ih 10 ili hiljadu, meni je svejedno, moraš da ih čuvaš. Ovca, što se kaže, traži “stojana”, da si uvijek tu uz nju, da stojiš uz nju, ima vukova, medvjeda, da je čuvaš – kaže mladi čoban.
On kaže da ga želja ne vuče da ide u inostranstvo, da voli tu gdje je rođen.
– Nemam želje za Evropom ni za eurima, može da se zaradi, ali mora da se radi, kaže vrijedni mladi otac porodice koji kaže da ljudi nisu bježali ni za vrijeme onog nesrećnog rata a što bi on bježao nekud iz mira.
Radio je Izudin svašta, kaže i na građevini, kao borac, ali ovdje mu je odmor za dušu, kao kad bolestan ozdravi. Kaže, kad je ovo počeo da radi, rasteretio se, osjetio je kao da mu je teret pao s leđa. Kaže i da mu njegov pas vraćalica vrijedi više nego desetorica, vrati ovce očas posla i nikad ne kaže neću.
Inače, gazda svih tih ovaca za koje Izudin, ali i drugi pastiri rade kaže da se i te kako može živ,eti od sira, mlijeka i ovaca jer on je sa ženom od ovaca svih šestoro iškolovao – petoro su završili fakultete a najmlađi šesti sad je u srednjoj.
Čobana Buda iz Vlašića u BiH tri su žene ostavile zbog ovaca, a on kaže da čuvanje ovaca nikad ne bi ostavio i jedini je čoban u kraju. Taj posao radi od četvrtog osnovne i kaže da je zadovoljan gazdom i platom, ali i njegovom familijom.
Dodaje i da nikad ne bi u firmi radio.
Ja se ne bih ni sa predsjednikom mijenjao – kaže Budo pa čak ni kad bi mu rekli tu na pumpi da radi.
Budo sa Vlašića čuva 180 ovaca. Ljubomorno ih čuva i voli.
pressmediabih
