Siromašni dječak je prodavao robu od vrata do vrata kako bi se školovao. Jednog dana pošto nije imao novaca a bijaše jako gladan, odluči zatražiti obrok u prvoj kući na koju naiđe.
Ali kada je mlada žena otvorila vrata, on se samo usudio pitati za čašu vode. Ona ga pogleda i shvati, da je dječak vjerojatno gladan. Ubrzo mu je donijela veliku čašu mlijeka.
Brzo je popio mlijeko i upitao djevojku koliko treba platiti. Ona je odgovorila: “Ne duguješ ništa. Majka nas je naučila da nikad ne prihvaćamo novac za dobrotu koju učinimo”.
“Onda vam hvala od sveg srca” – rekao je on i osjetio da je sada jači, ne samo fizički, već i mentalno, osjetio je spremnost da se suoči sa svim teškoćama koje život nosi.
Prošle su godine. Jednog dana ta žena je postala ozbiljno bolesna. Lokalni liječnici joj nisu mogli pomoći, zato su je poslali u veći grad, kod specijaliste.
Jedan mladi liječnik pozvan je na konzultacije. Kada je ušao u bolničku sobu, odmah je prepoznao ženu, to je bila ona ista koja je mu je pomogla kada je bio siromašan, ista ona koja mu je u čašu mlijeka ulila svu svoju snagu i dobrotu, baš kada mu je to bilo najpotrebnije.
Liječnik je bio odlučan da učini sve i pomogne ženi kako bi se oporavila od te teške bolesti.
Liječenje je dugo trajalo, ali zajedno su uspjeli prevladati bolest.
Nakon nekog vremena žena je dobila račun za njen tretman. Bila je zabrinuta da će račun biti toliki pa će joj trebati ostatak svog života da kako bi ga podmirila.
Konačno, kada je žena pogledala račun, umjesto iznosa stajale su riječi: “Plaćeno u potpunosti s čašom mlijeka”.