U aktuelnom političkom trenutku u Bosni i Hercegovini, ponovo je u središte pažnje došao Dejtonski mirovni sporazum, temelj ustavno-pravnog poretka ove zemlje. Predsjednik Republike Srpske, Milorad Dodik, iznio je novu inicijativu u vezi s ovim sporazumom, koja uključuje međunarodne aktere i dodatno komplikuje političku dinamiku u BiH.
Na sjednici Vlade Republike Srpske, Dodik je izjavio da će ovaj entitet formalno zatražiti zaštitu Dejtonskog mirovnog sporazuma, kao i svojih prava unutar tog sporazuma, od država koje su imale ključnu ulogu u njegovom potpisivanju i garanciji. Prema njegovim riječima, Srbija i Hrvatska, kao zemlje koje su direktno učestvovale u sklapanju Okvirnog sporazuma za mir u BiH, trebale bi se ponovo uključiti kao zaštitnice pozicije Republike Srpske.
Također, Dodik je naglasio da RS planira uputiti sličan zahtjev i Rusiji, Sjedinjenim Američkim Državama i Francuskoj, koje su međunarodno priznate kao garanti Dejtonskog sporazuma. Ova izjava dolazi u trenutku kada Dodik već duže vrijeme vodi retoriku koja izaziva ozbiljne političke tenzije unutar BiH, te unosi dodatnu nesigurnost kada je riječ o budućnosti zajedničkih institucija i suvereniteta države.
Kao obrazloženje za ovaj potez, predsjednik RS navodi da je, prema njegovom mišljenju, Dejtonski sporazum sistematski urušavan, te da je logično da strana koja je potpisala sve njegove anekse zatraži međunarodnu podršku za zaštitu tog dokumenta. Iako nije precizirao na koji način i u kojim segmentima je Dejton navodno ugrožen, Dodik insistira na tome da Republika Srpska ima legitimno pravo da traži podršku od potpisnica i garanta.
U paralelnoj dimenziji političkog diskursa, Vlada Republike Srpske je iskoristila ovu sjednicu da predstavi i ono što su označili kao “ekonomske uspjehe” entiteta. Ipak, konkretni pokazatelji i dokazi tih uspjeha nisu detaljno predstavljeni, niti su nezavisne analize potvrdile te tvrdnje. U kontekstu opće ekonomske nestabilnosti, veliki broj analitičara smatra da su ti uspjesi više deklarativne nego stvarne prirode.
Važno je istaći da se Milorad Dodik trenutno nalazi pod optužnicom za napad na ustavni poredak BiH, te je u više navrata izbjegavao pojavljivanje pred pravosudnim institucijama. Ova činjenica dodatno doprinosi međunarodnoj izolaciji u kojoj se Dodik nalazi – većina zvaničnika demokratskih zemalja izbjegava bilo kakav direktan susret s njim, a slično ponašanje iskazuju i opozicione stranke unutar entiteta RS, kao i političke grupacije iz Federacije BiH.
U širem političkom kontekstu, Dodikova izjava i inicijativa se mogu sagledati kroz prizmu nekoliko ključnih tendencija:
-
Održavanje političke napetosti u BiH s ciljem mobilizacije glasača kroz nacionalističku retoriku;
-
Pokušaji međunarodne legitimizacije entitetske politike kroz direktno obraćanje stranim državama;
-
Igranje uloge žrtve, pri čemu se RS pokušava predstaviti kao “ugrožena strana” kojoj se sistematski oduzimaju prava garantovana Dejtonom;
-
Odvraćanje pažnje s pravosudnih procesa, gdje se retorički fokus sa optužbi preusmjerava na navodne “ekonomske uspjehe” i geopolitičke prijetnje.
U svjetlu ovih dešavanja, veoma je važno napomenuti da sama suština Dejtonskog mirovnog sporazuma podrazumijeva jedinstvenu, suverenu i međunarodno priznatu državu Bosnu i Hercegovinu, s dva entiteta, ali jednim centralnim ustavnim okvirom. Svaka interpretacija koja pokušava predstaviti entitet kao zaseban međunarodni subjekt proturječi međunarodnim normama i važećem Ustavu BiH.
U zaključku, nova inicijativa Milorada Dodika za traženje “zaštite Dejtona” može se shvatiti kao još jedan korak u dugoročnom političkom narativu koji Republiku Srpsku pokušava distancirati od centralnih institucija BiH. Ovakvi potezi ne samo da produbljuju političke podjele, već i otežavaju dijalog među narodima unutar zemlje. U isto vrijeme, retorika o ekonomskom prosperitetu ostaje bez konkretnih podataka, a izbjegavanje pravne odgovornosti baca sjenku na kredibilitet iznesenih tvrdnji. U konačnici, ostaje otvoreno pitanje – da li je ovo zaista poziv za zaštitu mira ili pokušaj destabilizacije postojećeg poretka kroz politički avanturizam.
U kontekstu trenutne regionalne i globalne geopolitičke situacije, ovakvi istupi Milorada Dodika dodatno komplikuju napore međunarodne zajednice da očuva stabilnost i jedinstvo Bosne i Hercegovine. Pokušaji unilateralnog redefinisanja uloga entiteta i miješanja stranih sila u unutrašnja pitanja zemlje mogu imati dalekosežne posljedice po sigurnost i političku koheziju u regionu. Umjesto retorike konfrontacije, potrebno je raditi na izgradnji međusobnog povjerenja, dijaloga i zajedničkih rješenja unutar ustavnog okvira BiH, jer jedino takav pristup može osigurati trajni mir i napredak za sve njene građane.
