U posljednjem javnom istupu Milorada Dodika, predsjednika Republike Srpske, ponovo su naglašene poruke koje reflektuju njegovu političku strategiju konfrontacije s institucijama Bosne i Hercegovine, kao i s međunarodnim partnerima. Tokom gostovanja na jednoj srbijanskoj televiziji, Dodik je ponovio svoj stav da je Republika Srpska jedina funkcionalna i održiva jedinica unutar Bosne i Hercegovine, te da bi u slučaju raspada države, samo RS imala kapacitet da opstane.
U svom govoru, Dodik je naveo da je njegov najveći „grijeh“, zajedno s drugim funkcionerima Republike Srpske, to što pokazuju da taj entitet može samostalno funkcionisati. U kontekstu izjava evropske zvaničnice Kaje Kallas, koja ga je okarakterisala kao faktor nestabilnosti u Bosni i Hercegovini, Dodik je uzvratio tvrdnjom da je upravo ona faktor destabilizacije u okviru Evropske unije, ocjenjujući da nema autoritet koji bi joj omogućio šire povjerenje.
On je dodatno istakao:
-
Ako bi se, hipotetički, ukinula Bosna i Hercegovina, jedino što bi bilo održivo jeste Republika Srpska, uključujući i Brčko distrikt, koji prema njegovim riječima „presijeca RS“.
-
Njegovo odbijanje da prihvati narativ koji promovišu određeni krugovi iz Sarajeva i međunarodnih misija u BiH, uključujući OESC, posebno u vezi s prijedlozima o zajedničkom pisanju historije BiH.
U istom intervjuu, Dodik se osvrnuo na incident sa njemačkom ministricom za klimu Anom Lührmann, koja je bila „ispraćena“ iz Republike Srpske. Prema njegovim riječima, ona je zbog negativnih komentara na račun RS-a morala napustiti entitet, i to ne iz Banjaluke, već je vraćena u Sarajevo. Ovaj postupak nije izazvao oštriju reakciju njemačke države, što Dodik vidi kao potvrdu ispravnosti svog postupka.
Jedan od segmenata razgovora bio je i o njegovim pravnim problemima, posebno vezano za:
-
Pokušaj da se preko Interpola raspiše potjernica protiv njega, što nije uspjelo, jer je – kako tvrdi – Interpol to odbio kao politički motivisan proces.
-
Istragu o vili na Dedinju, koju je tužilaštvo iz Sarajeva označilo kao potencijalni primjer zloupotrebe položaja. Dodik je i ovom prilikom insistirao da je vilu stekao zakonito, kroz kreditno zaduženje koje je uredno vraćeno, te da postoji dokumentacija iz banke i Vlade RS koja to potvrđuje. Napomenuo je i da je cijeli slučaj pokrenut s ciljem političke diskreditacije, a ne kao rezultat pravne osnove.
Govoreći o odnosu pravosuđa prema srpskim firmama i interesima, Dodik je rekao da je u Sarajevu sistematski onemogućeno bavljenje srpskim nacionalnim pitanjima, te da su svi privredni subjekti iz RS koji su pokušali biti konkurentni “eliminisani” kroz prijave i optužnice. Kao primjere je naveo firme poput Bobar banke i Integral inženjeringa, koje su, prema njemu, bile ciljano uništene.
Takođe je ukazao da je godinama pozivan na saslušanja zbog različitih infrastrukturnih projekata koje je pokretala Vlada Republike Srpske, kao što su zgrada Vlade RS i zgrada RTRS-a u Banjaluci. Sve to tumači kao pokušaj da se onemogući rad entitetskih institucija i uguši svaki oblik političke autonomije.
Na kraju razgovora, u odbranu Dodika stao je i Aleksandar Vulin, tehnički potpredsjednik Vlade Srbije. On je potvrdio da je, dok je bio ministar unutrašnjih poslova Srbije, provjeravao Dodikove aktivnosti jer je ovaj i državljanin Srbije, ali da nijedna nepravilnost nije pronađena.
U ovom javnom nastupu Milorada Dodika jasno se mogu identifikovati sljedeći ključni stavovi:
-
Republika Srpska se predstavlja kao samoodrživa i funkcionalna, dok se Bosna i Hercegovina posmatra kao nametnuta i vještačka tvorevina.
-
Međunarodne optužbe se tumače kao politički motivisane, a domaće pravosuđe kao oruđe za obračun s političkim neistomišljenicima.
-
Pravni procesi se odbacuju kao pokušaji političke diskvalifikacije, ne kao rezultat objektivnih istraga.
-
Podrška iz Srbije služi kao dodatno sredstvo legitimizacije njegovih stavova u očima javnosti.
Zaključno, Dodik koristi svaki javni nastup za jačanje narativa o ugroženosti Republike Srpske, predstavljajući sebe kao branitelja entitetskih interesa protiv političkih i pravosudnih napada. Istovremeno, šalje poruku o potpunoj nelegitimnosti institucija BiH, ističući da su sve optužbe protiv njega dio političke igre, a ne rezultat zakonitih istraga. Takav pristup dodatno produbljuje podjele u zemlji i komplikuje ionako složene odnose između entiteta, institucija i međunarodnih partnera.
