Milorad Dodik, predsjednik manjeg bh. entiteta Republika Srpska (RS), najavio je da će nakon 26. februara, kada mu je zakazana izricanje presude na Sudu BiH, entitet nastaviti živjeti svoj miran život, a politički procesi će se i dalje odvijati unutar institucija i kroz javni narativ. Dodik je u razgovoru za medije naglasio važnost očuvanja i jačanja Ustava Bosne i Hercegovine, koji smatra ključem za opstanak države. Prema njegovim riječima, samo uz poštovanje ovog pažljivo balansiranog dokumenta, BiH će imati šansu da preživi i stabilno funkcioniše.
Dodik je istaknuo da će jedina tačka koja će biti razmatrana na sjednici Narodne skupštine RS iduće sedmice biti upravo pitanje očuvanja Ustava BiH. To je, prema njegovom mišljenju, ključna tačka za budućnost zemlje, jer je, kako kaže, Ustav osnovni okvir za opstanak i stabilnost BiH. Dodik tvrdi da je svaka presuda koja se izriče protiv njega problematična jer, prema njegovim riječima, “stranac” nametne odluku koja nije utemeljena na zakonodavnim procedurama. On je posebno naglasio da stranci nemaju pravo da svojim odlukama mijenjaju zakone, jer, kako je rekao, to nije praksa u bilo kojoj zemlji svijeta.
Prema Dodikovim riječima, presude koje se donose protiv njega su rezultat političkog procesa, a ne pravne osnove. On je naglasio da je krivčno djelo za koje se tereti nepostojeće u zakonima BiH, te smatra da je cilj tih optužbi političko suzbijanje njegovog utjecaja. Dodik je tvrdio da su odluke koje se donose u njegovom slučaju zapravo političke, jer su donesene od strane stranaca koji nisu legitimni predstavnici zakonodavnih tijela BiH. Odluke visokog predstavnika, kao što je ona od strane Christiana Schmidta, koja je zapravo bila “nametnuta”, za njega predstavljaju nelegitimno miješanje u unutrašnje stvari zemlje.
Jedan od ključnih trenutaka u Dodikovim izjavama bio je njegov stav da je suđenje protiv njega izazvano željom Bošnjaka za unitarnom državom. On je, naime, naglasio da su Bošnjaci ti koji teže jedinstvenoj Bosni i Hercegovini, čemu se on protivi jer smatra da bi takav proces doveo do nestanka entiteta RS i smanjenja prava srpskog naroda. Dodik je povezivao početak političkog procesa protiv njega s djelovanjem američkog ambasadora Michaela Murphyja i drugih članova stare administracije, kojih više nema, što dodatno podrazumijeva političke i međunarodne utjecaje na ovaj slučaj.
Dodik se također osvrnuo na činjenicu da se sudski postupak protiv njega vodi uz prisustvo tri sudije muslimanske nacionalnosti, kao i tužioca koji je također musliman, što prema njegovim riječima ukazuje na pristrasnost i “podanički mentalitet” unutar pravosudnih tijela. On smatra da je cijeli postupak politički motiviran i da je sudski sistem, na neki način, pod utjecajem vanjskih faktora i interesa koji nisu u skladu sa zakonodavnom autonomijom BiH.
Ove izjave Dodika odražavaju njegov čvrst stav protiv pokušaja političkog i pravnog miješanja u unutrašnje stvari RS-a, posebno kada je riječ o zakonodavnim i sudskim procesima. On ne prihvata da stranac, kao što je to slučaj sa Schmidtovom odlukom, mijenja zakone BiH, jer smatra da to predstavlja udar na zakonodavnu moć Parlamentarne skupštine BiH, koja je jedino nadležno tijelo za donošenje zakona u zemlji. Prema njegovim riječima, takve odluke stranaca nisu samo neprihvatljive, već predstavljaju ozbiljan problem za cijeli državni okvir BiH.
Zaključno, Dodikov politički stav o budućnosti BiH i RS-a temelji se na očuvanju ustavne ravnoteže i autonomije entiteta, s naglaskom na opstanak Republike Srpske unutar postojećih okvira. Njegove tvrdnje o političkim procesima i međunarodnom utjecaju u BiH otvaraju nova pitanja o međunarodnim odnosima i suverenitetu BiH, te izazivaju širu raspravu o zakonodavnoj autonomiji i ulozi stranaca u unutrašnjem zakonodavnom procesu zemlje.
Na kraju, Dodikova poruka naglašava duboko ukorijenjeni konflikt između entiteta RS i centralnih vlasti u BiH, uz naglašavanje sve snažnijeg utjecaja međunarodne zajednice na unutrašnje političke procese. Dok Dodik brani suverenitet entiteta, tvrdeći da međunarodne odluke nisu zakonodavno legitimne, boji se da bi pritisci i politički interesi mogli ozbiljno ugroziti autonomiju i političku nezavisnost RS-a. Ovaj sukob između međunarodnih utjecaja i lokalnih interesa postavlja pitanje budućnosti BiH kao države, čiji su temelji još uvijek krhki, a političke tenzije ne prestaju. Na tome će se, bez sumnje, oblikovati daljnji politički diskurs, kako u BiH, tako i na međunarodnoj sceni, jer je jasno da će pravni i politički okviri BiH morati odgovoriti na izazove koji dolaze sa svih strana.
