U Doboju je održan politički sastanak koji je inicirao Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, s namjerom da se pokrene unutrašnji politički dijalog u Bosni i Hercegovini. Ovaj skup bio je zamišljen kao reakcija na poruke Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, koje je nedavno pozvalo političke aktere unutar BiH da samostalno rješavaju ustavno-pravne izazove. Ipak, i pored najava, susret je obilježen velikim izostancima – posebno onih političkih subjekata čije bi prisustvo bilo ključno za istinski dijalog.
Među onima koji se nisu odazvali bili su HDZ BiH i stranke tzv. Trojke: SDP, NiP i Naša stranka, koje su već ranije javno isticale da ne žele suradnju sa SNSD-om, optužujući Dodikovu stranku za anti-europsko djelovanje. Također, opozicija iz Republike Srpske odlučila je bojkotirati sastanak, što je dodatno oslabilo potencijal za konstruktivnu diskusiju.
Dodik se obratio medijima ističući da je cilj bio da se na temelju upozorenja međunarodne zajednice pokrene domaći dijalog, a ne da se nameće bilo kakav vanjski pritisak. Po njegovim riječima, Republika Srpska nije uzrok političke krize u državi, već se, kako tvrdi, kontinuirano brani od pokušaja slabljenja svojih institucija.
Izlaganje je uključivalo i oštru kritiku prema međunarodnim predstavnicima, posebno prema visokom predstavniku Christianu Schmidtu, kojeg vlasti u RS-u ne priznaju. Dodik je jasno poručio da sve Schmidtove odluke smatraju nelegitimnim i da će nastojati da ih ponište. Ovakav stav, koji se oslanja na retoriku suvereniteta, još jednom podcrtava njegovu politiku konfrontacije prema međunarodnim institucijama u BiH.
Poseban naglasak u Dodikovom izlaganju stavljen je na ulogu EUFOR-a, čije prisustvo je, prema njemu, rezultat pokušaja bošnjačkih političkih struktura da prikažu stanje sigurnosti u BiH gorim nego što zapravo jeste. On tvrdi da ne postoji sigurnosna kriza u Republici Srpskoj, te da njegovi politički zahtjevi proizlaze isključivo iz Ustava BiH, a ne iz bilo kakvih prijetnji.
U kontekstu vanjske politike, Dodik je iznio niz kontrastnih ocjena. Po njemu, Sjedinjene Američke Države pod vodstvom Joea Bidena, kao i Ujedinjeno Kraljevstvo, zauzimaju negativan stav prema Republici Srpskoj. Nasuprot tome, bivša američka administracija, koju simbolizira Donald Trump, imala je, prema Dodikovim riječima, drugačiji pristup. Također, spomenuo je i Rusku Federaciju, rekavši da se u Moskvi uvjerio u postojanje sve većeg broja prijatelja RS-a.
Govoreći o strankama koje nisu prisustvovale skupu, Dodik je bio vrlo jasan – rekao je da nije ni očekivao njihov dolazak, označivši to njihovim nedostatkom političke vizije. Istaknuo je da njegova politika ostaje nepromijenjena i da će nastaviti raditi na zaštiti interesa Republike Srpske bez obzira na bojkote i ignorisanje od strane drugih političkih aktera.
U ovom kontekstu, mogu se identifikovati ključni elementi trenutne političke dinamike u BiH:
-
Dijalog ostaje blokiran zbog odbijanja ključnih stranaka da sarađuju sa SNSD-om.
-
Međunarodni utjecaj se doživljava kao nametanje rješenja, umjesto pomoći.
-
Pitanje legitimiteta visokog predstavnika postaje središnji izvor napetosti između RS-a i međunarodne zajednice.
-
Sporna uloga EUFOR-a koristi se kao politički argument za odvraćanje pažnje od unutrašnjih problema.
-
Geopolitičke podjele dodatno usložnjavaju političku scenu, posebno u vezi sa odnosima prema SAD-u, Velikoj Britaniji i Rusiji.
Zaključno, iako je ovaj sastanak u Doboju zamišljen kao korak ka otvaranju političkog dijaloga, njegova realizacija otkrila je duboku fragmentaciju i nepovjerenje koje vlada među političkim akterima. Odsustvo ključnih stranaka, posebno onih iz Federacije BiH, jasno pokazuje da nema spremnosti za kompromis ili zajedničku platformu. Dodikovo insistiranje na zaštiti ustavnih prava Republike Srpske, praćeno retorikom o stranoj intervenciji, dodatno polarizira politički prostor i otežava izgradnju funkcionalnog dijaloga. Bez značajnih promjena u pristupu svih strana, perspektiva za stvarno rješavanje ustavno-pravne krize u BiH ostaje krajnje neizvjesna.
U konačnici, događaji poput ovog skupa u Doboju više otkrivaju dubinu razdora nego što nude konkretna rješenja. Odsustvo ključnih partnera, zaoštrena retorika prema međunarodnim predstavnicima i fokus na konfrontaciju umjesto saradnje, ukazuju da je politička scena u BiH i dalje duboko podijeljena, a kapacitet za zajednički napredak ozbiljno ograničen. Ako domaći lideri i dalje budu stavljali partijsku agendu iznad interesa države, Bosna i Hercegovina će teško iskoristiti ključne šanse koje joj se nude na međunarodnom planu, uključujući one povezane s evropskim integracijama i jačanjem unutrašnje stabilnosti.
