Predsjednik Republike Srpske, Milorad Dodik, ponovo je iznio svoj čvrst stav o budućnosti Bosne i Hercegovine, naglašavajući da ta zemlja, prema njegovom mišljenju, nema perspektivu opstanka. Na konferenciji za medije održanoj uoči naučnog skupa pod nazivom “Dejtonski mirovni sporazum – 30 godina mira i stabilnosti”, Dodik je jasno poručio da BiH nije uspjela funkcionirati ni pod okvirima Dejtonskog sporazuma i da, kako tvrdi, ide ka svom raspadu.
Dodik je izjavio da je Bosna i Hercegovina “nemoguća zemlja” te da od samog početka njeno postojanje ne donosi rezultate. Prema njegovim riječima, čim je došlo do odstupanja od zakonskih normi i osnovnih pravila koje je uspostavio Dejtonski sporazum, zemlja se suočila s procesom haosa i dezintegracije. Istakao je da BiH nije uspjela ispuniti ciljeve koje je mirovni sporazum predvidio, čime je, smatra on, postala primjer neuspješne državne konstrukcije.
Posebno je naglasio paralelu s raspadom bivše Jugoslavije. Podsjetio je na to kako su međunarodne komisije izbjegavale jasno proglasiti Sloveniju i Hrvatsku odgovornim za secesiju, već su radije konstatirale da je “raspad zemlje pravna činjenica”. Prema njegovoj interpretaciji, isti scenarij će, kako tvrdi, zadesiti i Bosnu i Hercegovinu. Dodik vjeruje da će doći trenutak kada će neko iz međunarodne zajednice jasno priznati da je “raspad BiH postao neosporna činjenica”.
U svojim tvrdnjama, Dodik nije ostao samo na općenitim procjenama, već je direktno kritizirao razgradnju Dejtonskog sporazuma. Naveo je kako se, kako vrijeme prolazi, taj dokument sve više marginalizira, što dodatno doprinosi institucionalnoj slabosti Bosne i Hercegovine. Upozorio je da su svi pokušaji stvaranja centralizirane vlasti protivni duhu Dejtona i da takva nastojanja dodatno ubrzavaju procese koji vode ka dezintegraciji države.
Dodiku je ovo česta tema, s obzirom na to da je više puta u posljednjih godina izražavao nezadovoljstvo trenutnim političkim prilikama u BiH, posebno kritikujući rad zajedničkih institucija i nastojanja za većom centralizacijom vlasti na nivou države.
Sumirajući njegove ključne stavove, može se izdvojiti nekoliko ključnih poruka:
- BiH je od samog početka bila disfunkcionalna.
- Dejtonski mirovni sporazum više se ne poštuje u svojoj osnovi, čime zemlja gubi temelje opstanka.
- Međunarodna zajednica će, po njegovom uvjerenju, jednog dana priznati raspad BiH kao gotovu stvar, slično kao što je to bio slučaj sa Jugoslavijom.
Dodik koristi upravo ovakve istupe kako bi dodatno učvrstio političku poziciju Republike Srpske i podcrtao potrebu za njenom autonomijom unutar, kako tvrdi, nefunkcionalne države. Njegova retorika usmjerena je ka cilju da RS ostane što nezavisniji entitet, dok se sve češće ističe mogućnost formalnog udaljavanja od Sarajeva, iako se ne spominju konkretni koraci u tom pravcu.
U širem kontekstu, ovakve izjave dodatno unose tenzije u ionako složenu političku situaciju u Bosni i Hercegovini. Međunarodni faktori su često pozivali na očuvanje teritorijalnog integriteta zemlje, dok se unutar nje i dalje vodi borba između onih koji žele centralizaciju i onih, poput Dodika, koji insistiraju na širokoj autonomiji entiteta.
Na kraju, ostaje otvoreno pitanje kako će ovakve poruke utjecati na buduće pregovore i političke procese. Dodikova dosljedna i neumorna kampanja bazirana na ideji da je Bosna i Hercegovina neodrživa jasno pokazuje njegov dugoročan politički pravac. Međutim, da li će doći trenutak kada će neko zaista, kako on predviđa, “sjesti i reći – raspad BiH je činjenica”, ostaje da se vidi. Ono što je sigurno jeste da ovakve izjave unose dodatnu dozu neizvjesnosti i polarizacije u već ionako kompleksan politički pejzaž zemlje.
Pitanje ostaje koliko međunarodna zajednica i ostali politički akteri unutar BiH mogu odgovoriti na ovakve izjave – da li će zauzeti oštriji stav ili pokušati naći način da iznova uspostave dijalog unutar postojećeg ustavnog okvira. Bez obzira na daljnji razvoj situacije, jasno je da će Dodik nastaviti s promoviranjem svoje vizije budućnosti Republike Srpske i BiH, a da će ta vizija izazivati podijeljene reakcije, kako unutar zemlje, tako i van njenih granica.
