Predsjednik Republike Srpske, Milorad Dodik, izazvao je veliku pažnju i reakcije domaće i međunarodne javnosti najavom donošenja novog zakona koji bi značajno ograničio rad nevladinih organizacija i institucija civilnog društva u tom entitetu. Prema Dodikovim izjavama, zakon će zahtijevati da sve nevladine organizacije koje primaju sredstva iz inostranstva budu označene kao “strani agenti”, što bi značajno ograničilo njihov rad, a posebno političku aktivnost. Ako zakon bude usvojen, ove organizacije bile bi podvrgnute strogim nadzorima, a ministar pravde Republike Srpske dobio bi ovlasti da im bez obrazloženja ukine registraciju. Ovaj potez izazvao je oštre reakcije, a mnogi ga vide kao način da Dodik dodatno osnaži kontrolu nad civilnim društvom i potisne sve opozicione glasove.
Zakon, koji je u početku bio razmatran još 2023. godine, bio je povučen iz procedure zbog kritika iz Bruxellesa, koji su ukazivali na to da bi njegovo donošenje bilo u suprotnosti s pravnim normama EU. Međutim, s dolaskom Donalda Trumpa na vlast u Sjedinjenim Američkim Državama, Dodik je odlučio ponovo pokrenuti ovaj zakon, uz dodatne izmjene i zaoštravanje prvobitnog prijedloga. On je jasno izjavio da nije spreman slušati smjernice iz Evrope, dodajući da neće dozvoliti da drugi odlučuju o tome što će raditi u Republici Srpskoj. Ovaj stav, prema kojem Evropska unija nema pravo određivati unutarnje politike, izazvao je kritike, ali i ojačao Dodikovu poziciju unutar Republike Srpske.
Jedan od ključnih elemenata ovog zakona, koji je izazvao još veću zabrinutost, jest planirano ukidanje termina “rodni identitet” iz Krivičnog zakona Republike Srpske, što bi zapravo značilo ukidanje zakonske zaštite za osobe koje se identificiraju s različitim rodnim identitetima u odnosu na svoj spol po rođenju. Ovo bi im uskraćivalo zaštitu od nasilja i diskriminacije, što bi ozbiljno ugrozilo temeljna ljudska prava. Takav potez izazvao je snažnu reakciju iz delegacije EU-a, koja je u službenoj izjavi upozorila vlasti Republike Srpske na opasnost po demokratske vrijednosti i ljudska prava.
U izjavi delegacije EU-a se naglašava da bi donošenje ovih zakona ozbiljno ugrozilo put Bosne i Hercegovine ka Evropskoj uniji. Ukoliko bi zakon o reguliranju rada nevladinih organizacija i izmjena Krivičnog zakona zaista stupili na snagu, to bi, prema mišljenju EU, predstavljalo ozbiljnu prijetnju temeljim slobodama i pravima. Evropska unija je pozvala vlasti Republike Srpske da povuku ove prijedloge, naglašavajući da BiH ne smije odstupiti od evropskih vrijednosti koje uključuju slobodu civilnog društva i zaštitu od diskriminacije.
Ovaj zakonski prijedlog dolazi u trenutku kada Bosna i Hercegovina nastoji nastaviti svoj put ka Evropskoj uniji, ali takvi koraci vlasti Republike Srpske mogu ozbiljno ugroziti te ambicije. Dodikova administracija izgleda čvrsto odlučna u svom pristupu, koji smatra da bi im ovo omogućilo veću suverenost i mogućnost da se ojača unutrašnja kontrola bez stranih utjecaja. S druge strane, EU i mnoge nevladine organizacije upozoravaju da bi ovi zakoni stvorili nepovratnu štetu za temeljne vrijednosti demokratije i ljudskih prava.
Ovaj konflikt između Republike Srpske i Evropske unije samo je jedan u nizu politickih izazova s kojima se Bosna i Hercegovina suočava na svom putu prema članstvu u Evropskoj uniji. Bruxelles smatra da takve odluke postavljaju prepreke na tom putu, a mnogi politički analitičari ističu da bi dalji radikalni koraci poput ovih mogli dovesti do dužeg perioda stagnacije i smanjenja međunarodnog povjerenja u BiH.
Donošenje ovih zakonskih prijedloga od strane Republike Srpske ima dalekosežne političke i društvene posljedice koje mogu oblikovati budućnost zemlje u ključnom trenutku njezine političke evolucije. Dok Dodik i njegovi saveznici nastoje učvrstiti unutrašnju moć i smanjiti utjecaj stranih organizacija, mnogi analitičari upozoravaju da bi takvi koraci mogli imati suprotan učinak, povećavajući internacionalnu izolaciju Republike Srpske. Ako se zakon usvoji, mogao bi stvoriti duboku podjelu među građanima i dovesti do jačanja polarizacije u političkom životu zemlje, jer bi smanjena sloboda izražavanja i djelovanja civilnog društva sigurno utjecala na veće nezadovoljstvo građana i opozicije. Evropska unija i međunarodna zajednica sada moraju odlučiti kako će odgovoriti na ovaj izazov, dok BiH nastavlja balansirati između EU integracija i unutarnjih političkih ambicija koje ostaju u sjeni političkih odluka poput ovih. U svakom slučaju, budućnost ove zemlje ovisi o sposobnosti vlasti da balansira unutrašnje i vanjske interese, a također o tome hoće li biti spremni prihvatiti temelje demokratskih principa i ljudskih prava na kojima se temelji EU.
