U posljednjim istupima predsjednika entiteta Republike Srpske Milorada Dodika, svjedočimo sve radikalnijoj retorici i otvorenim prijetnjama koje prijete destabilizaciji političke scene Bosne i Hercegovine. Njegove izjave, prepune optužbi, negiranja nadležnosti državnih institucija i nacionalističke simbolike, još jednom stavljaju fokus na tenzije između entitetskog i državnog nivoa vlasti. U središtu novog sukoba nalazi se pokušaj institucija BiH da sprovedu pravnu proceduru protiv najviših zvaničnika RS-a, koji je naišao na direktan otpor i osporavanje.
Dodik je, komentarišući incident u kojem je entitetska policija spriječila SIPA-u da sprovede nalog za privođenje, izjavio kako su “njihovi policajci samo radili svoj posao”, bez obzira da li je on bio prisutan ili ne. Prema njegovim riječima, trojica muškaraca koji su se predstavili kao inspektori nisu pokazali legitimaciju, zbog čega su, tvrdi on, službenici RS-a imali pravo da ih zaustave. Ova tvrdnja se, međutim, kosi s ustavno-pravnim poretkom, koji jasno daje prednost državnim institucijama nad entitetskim organima u provođenju zakona.
Dodajući ulje na vatru, Dodik je SIPA-u optužio za, kako je rekao, “pokvarenu ulogu” i izjavio da se “neće predati”. Njegove riječi bile su ispunjene prijetećim tonom:
-
“Nećete napraviti Bosnu, samo ćete je još više srušiti.”
-
“Ako neko misli da se mi nećemo braniti kroz institucije – naravno да hoćemo.”
-
“Nije u karakteru Srba da se predaju. I nećemo se predati. I nećete nas uhvatiti.”
Ovakva vrsta komunikacije ne samo da raspiruje nacionalne tenzije, već direktno podstiče atmosferu sukoba i nepovjerenja među narodima u BiH. Izjava da je pokušaj njegovog hapšenja zapravo napad na srpski narod i institucije Republike Srpske, još je jedan pokušaj personalnog problema da se predstavi kao kolektivna odbrana naroda. Time Dodik svjesno stvara iluziju ugroženosti srpskog identiteta, čime dodatno politizuje pravne procese.
Posebno zabrinjava njegova ocjena u kojoj ističe da se procesuiranjem najviših funkcionera RS-a pokušava stvoriti lažna slika državnosti BiH. U svom obraćanju koristi retorička pitanja i negaciju državne strukture:
-
“Kakav je to način da se odjednom procesuiraju predsjednik Republike, Narodne skupštine, predsjednik vlade, ministri…”
-
“Vi glumite državu u kojoj je 49 posto Republika Srpska.”
Na ovaj način, on pokušava osporiti legitimitet državnih institucija i prikazati ih kao nelegalne ili vještačke, što direktno podriva ustavni poredak. Dodik ne staje tu – poziva se i na Dejtonski mirovni sporazum, tvrdeći da “Bosna i Hercegovina može da postoji samo kao dejtonska”, ali isključivo u onom obliku koji odgovara interesima RS-a.
Ovakav pristup devalvira samu ideju kompromisa i saradnje u višenacionalnoj zajednici kakva je Bosna i Hercegovina. Dodik sugeriše da bilo kakav dogovor može proći samo ako je u potpunosti u skladu sa zahtjevima RS-a, dok sve ostalo smatra nametanjem i prijetnjom. Time se Dejton ne doživljava kao okvir za pomirenje i saradnju, već kao oružje za političku manipulaciju.
U međuvremenu, Sud Bosne i Hercegovine izdao je centralnu potjernicu za Miloradom Dodikom, premijerom RS-a Radovanom Viškovićem i predsjednikom Narodne skupštine Nenadom Stevandićem. Pokušaj njihovog privođenja je, kako navode sigurnosni izvori, spriječen direktnom intervencijom MUP-a RS, što potencijalno može biti kvalifikovano kao krivično djelo “oružane pobune”.
Jasno je da se Bosna i Hercegovina suočava sa dubokom političkom krizom, koja nije izazvana samo različitim tumačenjima nadležnosti, već i svjesnim potkopavanjem autoriteta države. Entitetske strukture, na čelu sa Dodikom, ne prezaju ni od čega kako bi se suprotstavile institucijama BiH, čak ni od prijetnji destabilizacijom, konfliktnom retorikom i nasilnim otporom.
U ovom trenutku, odgovornost međunarodne zajednice postaje presudna. Izostanak čvrste reakcije mogao bi poslati poruku da su prijetnje Dodika i njegovo ponašanje prihvatljivi u demokratskom društvu, što bi bilo opasno presedan za cijeli region. Također, unutar BiH potrebna je politička hrabrost da se zaštiti ustavni poredak i suverenitet institucija, bez obzira na to koliko taj zadatak bio težak.
Na kraju, Dodikova poruka da “neće biti uhapšen” nije samo lična odbrana, već i simbol izazova koje postavlja pred državu. Njegov politički narativ ne zasniva se više na legitimnoj opoziciji, već na otvorenom negiranju države, institucija i pravne jednakosti svih građana. Ukoliko se ovakvi napadi na temelje BiH nastave tolerisati, biće teško očuvati stabilnost, pravdu i mir koji su jedva uspostavljeni nakon ratnog perioda. Bosna i Hercegovina je danas pred testom – da li će se povinovati pritiscima ili odlučno stati u odbranu svojih zakona, institucija i budućnosti.
