U atmosferi snažnih političkih tenzija i sve većeg međunarodnog pritiska, Milorad Dodik, predsjednik entiteta Republika Srpska, još jednom je dospio u žižu javnosti, ovoga puta zbog svog boravka u Beogradu. Iako je protiv njega raspisana centralna potjernica, Dodik je bez ikakvih prepreka napustio teritoriju Bosne i Hercegovine, što je izazvalo brojna pitanja o funkcionisanju pravosudnih i sigurnosnih institucija unutar zemlje.
Potvrdu njegovog prelaska granice nije dao nikakav zvanični organ, već su se informacije pojavile putem medija. Dodik se, naime, pojavio uživo na televiziji Informer TV, gdje je gostovao zajedno s Aleksandrom Vulinom, potpredsjednikom Vlade Srbije. Ovaj medijski nastup bio je samo uvod u njegovo učešće na velikom patriotskom skupu pod nazivom „Ne damo Srbiju“, koji se održava u znak podrške srbijanskom predsjedniku Aleksandru Vučiću.
U intervjuu, Dodik je istakao da vidi formiranje Pokreta za narod i državu kao ključni politički potez u trenutnoj fazi srbijanske politike. On je naglasio da je Vučić odlično procijenio vrijeme za organizaciju ovakvog skupa, ocjenjujući ga kao odgovor na višedecenijski liberalni koncept koji, prema njegovom mišljenju, sistematski potiskuje narod i slabi državne institucije.
Dodik je izjavio sljedeće:
„Pedeset godina smo imali liberalni koncept koji razvlašćuje narod i državu. Zato je formiranje Pokreta za narod i državu od izuzetne važnosti.“
On je takođe oštro reagovao na, kako ih naziva, napade na Informer TV, tvrdeći da su oni rezultat orkestrirane kampanje protiv medija bliskih Vučiću. Prema njegovim riječima, ovakve napade sprovode političke grupacije koje žele destabilizovati situaciju u Srbiji i ujedno oslabiti poziciju predsjednika Vučića.
S druge strane, Aleksandar Vulin je iznio još snažnije tvrdnje. Prema njegovom tumačenju, rušenje Vučića bi imalo dalekosežne posljedice ne samo za Srbiju već i za širi srpski politički prostor. On navodi da bi cijena Vučićevog političkog pada bila:
-
Odustajanje od Republike Srpske
-
Prihvatanje nezavisnosti Kosova
-
Dodatna federalizacija Srbije
Ove izjave ukazuju na duboko povezivanje političkih sudbina između rukovodstva Republike Srpske i vlasti u Beogradu. Takva bliskost dodatno podiže tenzije u regiji, jer svaka politička promjena u Beogradu može izazvati domino-efekat u Bosni i Hercegovini.
U isto vrijeme, važno je naglasiti da je Sud Bosne i Hercegovine već 17. marta ove godine raspisao centralnu potjernicu ne samo za Dodikom, nego i za Radovanom Viškovićem, premijerom Republike Srpske, te za Nenadom Stevandićem, predsjednikom Narodne skupštine RS. Trojica najviših političkih lidera entiteta RS optuženi su da su odbili da se odazovu na pozive Tužilaštva BiH radi saslušanja u vezi s djelima koje tužilaštvo kvalifikuje kao pokušaj rušenja ustavnopravnog poretka Bosne i Hercegovine.
Uprkos tim optužbama, Dodik se, po svemu sudeći, kreće slobodno i čak učestvuje na javnim događajima u susjednoj državi, što dodatno komplikuje ionako osjetljive odnose između Sarajeva i Beograda. Pitanje se nameće: kako je moguće da osoba za kojom je raspisana potjernica neometano napušta zemlju i drži političke govore u drugoj državi? Ovaj slučaj dodatno potkopava povjerenje u pravosudni sistem BiH, ali i pokazuje koliko su pravne norme nemoćne bez političke volje i međudržavne saradnje.
Na sve to se nadovezuje i Dodikovo otvoreno političko svrstavanje uz Vučića, što je već postala praksa u njihovim nastupima. Njihovo međusobno podržavanje nije više samo politička simbolika, već i koordinirana politička strategija, s ciljem da se učvrsti vlast i na domaćem i na regionalnom nivou.
U svjetlu svega navedenog, jasno je da Dodik svojom pojavom u Beogradu šalje višeslojnu poruku – kako unutrašnjim političkim protivnicima, tako i međunarodnoj zajednici. On nastoji prikazati sebe kao nezaobilaznog aktera na balkanskoj političkoj sceni, uprkos optužbama koje mu vise nad glavom. Time pokazuje da i dalje računa na političku zaštitu iz Beograda, ali i na slabosti unutar bosanskohercegovačkih institucija koje mu omogućavaju da ostane politički aktivan i medijski prisutan, čak i kada je formalno označen kao osumnjičeni za teško krivično djelo.
Zaključno, ovaj slučaj ne samo da produbljuje političku krizu u Bosni i Hercegovini, već otvara i ozbiljna pitanja o pravnoj sigurnosti, suverenitetu i odgovornosti vlasti unutar zemlje. U isto vrijeme, on otkriva koliko je duboko povezana politička scena Srbije i Republike Srpske i koliko taj odnos može uticati na stabilnost cijelog regiona.
