U ambijentu porodične intime i bez velikog publiciteta, Milorad Dodik, predsjednik entiteta Republika Srpska, primio je vijest koja mu, kako kaže, donosi olakšanje i potvrdu njegovih tvrdnji – Interpol je odbio zahtjev za raspisivanje međunarodne potjernice protiv njega. Ova odluka, prema njegovim riječima, ne samo da odbacuje sve navode o kriminalnim radnjama, već i jasno ukazuje na to da je čitava situacija motivisana političkom pozadinom.
Tokom svog gostovanja na ATV-u, Dodik je s očitom dozom ironije i nezadovoljstva govorio o pokušajima, kako ih naziva, političkog progona iz Sarajeva. Istakao je kako je već ranije, kada je prvi put zatraženo njegovo međunarodno gonjenje, Interpol zaključio da u tom slučaju nema elemenata krivičnog djela, već da se radi o postupku vođenom političkim razlozima. Ipak, ti pokušaji, naglašava, nisu se zaustavili.
U svom obraćanju, Dodik koristi ironične komentare kako bi izrazio nezadovoljstvo optužbama koje mu se stavljaju na teret. “To znači da sam ozbiljan kriminalac, je l’ da?”, upitao je, pokušavajući time da ilustruje, prema njegovom stavu, apsurdnost i neutemeljenost tih navoda.
Dalje je elaborirao kako je cijela priča, prema njegovom uvjerenju, pokrenuta iz političkih razloga, s ciljem da se, kako kaže, diskredituje kao politička figura. Kritiku je uputio i prema pravosudnim institucijama i međunarodnim utjecajima, navodeći da se u pozadini nalazi stranačka agenda koja koristi pravne mehanizme za ostvarenje političkih ciljeva. “Jedna sarajevska izmišljotina koja ide za tim da stranac napiše odluku koja nema veze sa zakonima i ne može da bude osnova za sudski progon”, kazao je Dodik.
Njegovo zadovoljstvo odlukom Interpola ne proizlazi samo iz ličnog olakšanja, već i iz osjećaja potvrde da su njegove tvrdnje o politički montiranom procesu prepoznate i na međunarodnom nivou. Dodik podsjeća javnost da je Interpol već ranije zauzeo isti stav, ali da uprkos tome, određeni akteri nisu odustajali od nastojanja da ga kompromituju.
U kontekstu cijelog slučaja, Dodik iznosi nekoliko ključnih tačaka koje, po njegovom mišljenju, potvrđuju političku motivaciju:
-
Interpol je dvaput odbacio mogućnost raspisivanja potjernice, što ukazuje na to da ne postoje pravni temelji za takvu mjeru.
-
Navodne optužbe nemaju osnovu u zakonu, što, kako navodi, potvrđuje i sam način njihovog nastanka – politički akt, a ne pravna procedura.
-
Upornost u pokušajima njegove diskreditacije, iako međunarodne institucije ne pronalaze krivična djela, pokazuje da cilj nije pravda, već političko eliminisanje.
Na osnovu svega izrečenog, može se zaključiti da Dodik ovu odluku Interpola vidi kao međunarodnu rehabilitaciju, ali i kao poraz za one koji, prema njegovim riječima, stoje iza pokušaja da mu se nanese šteta kroz pravosudni sistem.
Kao politička figura koja već godinama izaziva kontroverze i polarizaciju kako u BiH, tako i u međunarodnoj javnosti, Dodik koristi ovu priliku da dodatno ojača narativ o nepravednom tretmanu, što može imati efekta u njegovoj bazi glasača. Odluka Interpola, bez obzira na pravne nijanse, njemu dolazi kao argument u korist toga da ga se zapravo pokušava politički izolirati, a ne zakonito procesuirati.
U zaključku, vijest da Interpol ne priznaje pravni osnov za njegovo gonjenje Dodik tumači kao pobjedu nad onima koji, kako smatra, koriste sudstvo kao sredstvo političke borbe. Njegova reakcija, iako naizgled smirena i “skromna”, sadrži snažne poruke upućene političkim protivnicima, ali i domaćoj javnosti, kojoj želi pokazati da je, i uprkos pokušajima njegove kriminalizacije, međunarodna zajednica stala na njegovu stranu – makar u ovom konkretnom slučaju. Iako je neizvjesno hoće li ovi procesi imati dalji nastavak, jedno je sigurno – Dodik ne odustaje od narativa o političkom progonu, a ovakve odluke koristi kao oružje u borbi za vlastiti legitimitet.
Osim što ovu odluku tumači kao ličnu i političku pobjedu, Dodik je vjerovatno svjestan da ona dolazi u ključnom trenutku kada se vode intenzivne rasprave o nadležnostima, pravosudnim reformama i međunarodnom uplitanju u unutrašnje stvari Bosne i Hercegovine. Takvi razvojni pravci dodatno komplikuju ionako složenu političku dinamiku u zemlji. Oslanjajući se na ovakve međunarodne presude u svoju korist, Dodik pokušava učvrstiti poziciju ne samo u okviru entitetskog rukovodstva, već i u širem političkom diskursu, gdje želi ostaviti utisak lidera koji se, kako on to često ističe, “ne povija pred nepravdom i stranom silom”.
