Današnji dan je obilježen završetkom dokaznog postupka u predmetu protiv predsjednika Republike Srpske (RS) Milorada Dodika i v.d. direktora Službenog glasnika RS Miloša Lukića, a svjedočenje Milorada Dodika u ovom slučaju odigralo je ključnu ulogu. Dodik je svoje svjedočenje u sudu trajao svega 20 minuta, što je bio kratki, ali značajni trenutak u okviru ovog postupka. Završne riječi Tužilaštva i odbrane zakazane su za 19. februar, što će biti trenutak kada će obje strane iznijeti konačne stavove.
U svom svjedočenju, Dodik je ponovio svoj stav u vezi s visokim predstavnikom Christianom Schmidtom. On je izjavio da Schmidt nije imenovan putem bilo kojeg međunarodnog instrumenta, niti aktom međunarodnih institucija, i time je jasno izrazio neslaganje s ulogom visokog predstavnika u BiH. Dodik je ponovio da visoki predstavnici u prošlosti nisu donosili odluke, već su samo vršili pritisak na parlamentarnu skupštinu, potičući donošenje zakona. Ovaj stav je, prema njegovim riječima, u skladu s njegovim poštovanjem Ustava RS i BiH, koji je, prema njegovim tvrdnjama, usklađen.
Pored toga, predsjednik RS istaknuo je da su u njegovom timu savjetnici s visokim autoritetom u pravnim pitanjima, te da su neki od njih svjedočili pred Sudom BiH u ovom predmetu. Dodik je detaljno objasnio da su mu njegovi pravni savjetnici razložili situaciju i pojasnili mu potencijalne posljedice ako ne potpiše ukaz, navodeći da bi mu u tom slučaju prijetila kazna od 12 godina zatvora. Dodik je istaknuo da je, nakon što je razmotrio savjete svojih savjetnika, odlučio da potpiše ukaz, jer je to bio jedini način da izbjegne pravne posljedice. Na ovaj način, Dodik je potvrdio da je njegova odluka bila zasnovana na profesionalnim savjetima i uvjerenju da su njegovi savjetnici imali ispravnu procjenu.
Dodik je također istaknuo da je, prema njegovim informacijama, odluka koju je donio Christian Schmidt bila nelegalna, ali da je, u skladu s tim, Vijeće naroda RS dalo saglasnost da se ukaz ipak može objaviti, jer je zakon prošao kroz svu zakonsku proceduru. Time je Dodik želio naglasiti da nije bio protiv donošenja ukaza, već da je postupio u skladu sa zakonodavnim okvirom koji je postojao u tom trenutku. Njegovo svjedočenje takođe potvrđuje njegovu vjeru u legalnost svojih postupaka te njegovu uvjerenost da su njegovi savjetnici bili u pravu.
Tijekom svog svjedočenja, Dodik je ponovio da je uvijek nastojao okružiti se stručnim ljudima s autoritetom, kako iz oblasti prava, tako i drugih relevantnih sektora. Dodao je da je bio siguran u ispravnost svojih postupaka jer je imao stručnu pomoć i podršku, te je podvukao kako je svaka odluka koju je donio bila u skladu s zakonima i procedurama koje su postojale.
Ove tvrdnje, međutim, postavljaju ozbiljna pitanja o upravljačkoj odgovornosti i pravnim normama koje bi trebale voditi donošenje odluka na visokom političkom nivou. Dodik, iako tvrdi da su njegovi postupci bili zasnovani na zakonodavnom okviru i stručnim savjetima, suočava se s optužbama da je potpisao ukaz koji je bio nelegalan prema stanovištima drugih aktera u BiH. Ove tvrdnje postavljaju temelje za daljnju raspravu o ulozi visokih predstavnika, zakonodavnim okvirima i političkoj odgovornosti u Bosni i Hercegovini.
Zaključno, dok će tužilaštvo i odbrana iznijeti svoje završne argumente u veljači, Dodik je iznio jasan stav o svom postupku i o tome kako su savjeti njegovih pravnih savjetnika bili ključni u njegovoj odluci. Na kraju, bit će zanimljivo vidjeti kako će sud prihvatiti ove tvrdnje i što će biti konačni ishod ovog značajnog sudskog procesa.
