Svjedočenje predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika na suđenju u Sudu Bosne i Hercegovine obilježilo je završetak dokaznog postupka u procesu protiv njega i v.d. direktora Službenog glasnika RS, Miloša Lukića. Iako je suđenje završeno, odluka o završnim riječima Tužilaštva i odbrane zakazana je za 19. februar. Samo svjedočenje trajalo je samo 20 minuta, a Dodik je iznio svoje argumente u korist svog ponašanja u ovom predmetu.
Dodik je ponovio svoju kritiku prema visokom predstavniku u BiH, Christian Schmidt-u, kojeg smatra neprihvaćenim u okviru međunarodnih institucija. Prema njegovom mišljenju, Schmidt nije imenovan kroz nikakav međunarodni instrument ili akt institucije, te stoga njegov autoritet nije legitiman. Dodik je također naglasio da prethodni visoki predstavnici nisu direktno donosili odluke, već su vršili pritisak na parlamentarnu skupštinu da donese određene zakone, što on smatra prihvatljivim načinom rada.
Ovaj put, kako je rekao, situacija je drugačija. Dodik je pojasnio da je uvijek bio odan Ustavu RS i Ustavu BiH, koji su, kako tvrdi, međusobno usklađeni. Dodik je uvjeren da visoki predstavnici, uključujući Schmidt-a, nikada nisu imali ovlasti za donošenje odluka, te je istaknuo da to neće biti slučaj ni ovog puta.
Kada je govorio o ulozi svojih savjetnika, Dodik je naglasio da se uvijek okružuje stručnim i autoritativnim ljudima iz različitih oblasti, uključujući pravo, koji su mu pružili savjete i pomogli mu da donese svoje odluke. Svjedoci koje su njegovi savjetnici doveli pred Sud bili su ključni za objašnjenje njegove odluke, te je predsjednik RS pojasnio da je, prema njihovom savjetu, bio u opasnosti od ozbiljnih posljedica ukoliko ne bi potpisao određene odluke.
Konkretno, Dodik je objasnio da je imao mogućnost da ne potpiše ukaz, ali mu je savjetovano da bi, u tom slučaju, mogao biti izložen prijetnji zatvorskom kaznom do 12 godina. On je također spomenuo da je Vijeće naroda RS dalo suglasnost za objavljivanje ukaza, jer je zakon prošao svu potrebnu proceduru. Dodik se još jednom oslonio na svoje savjetnike, potvrđujući da je vjerovao u njihov profesionalni savjet i da je sada potpuno uvjeren da su imali prav.
Ovaj slučaj dodatno pojašnjava duboke političke podjele unutar BiH, gdje se ključna pitanja, poput kompetencija visokog predstavnika i prava predsjednika RS, često dovode u pitanje. Dodikovo svjedočenje daje do znanja da će se nastaviti boriti za svoje stavove i uvjerenja, dok je istovremeno jasno da je pod pritiskom i suočen s ozbiljnim optužbama koje bi mogle imati značajne pravne i političke posljedice.
Dodikovo svjedočenje u ovom slučaju, iako relativno kratko, otvorilo je brojne političke i pravne dileme, koje će zasigurno biti tema daljnjih rasprava i odluka. Suđenje u ovom predmetu postavlja ozbiljna pitanja o tome kako političke odluke utječu na rad institucija i međusobne odnose u BiH, kao i o legalitetu odluka koje donose visoki predstavnici i druge institucije.
Dodik je također napomenuo da je njegova pozicija u ovom slučaju uvijek bila vođena zakonskim okvirima i da nije imao namjeru da prekrši pravne norme. Njegovo svjedočenje jasno ukazuje na to da je bio pod pritiskom da postupi u skladu sa zakonima koje je smatrao važnim za stabilnost i funkcioniranje institucija Republike Srpske. Iako su njegove izjave usmjerene ka legalnosti postupaka, kritike prema visokim predstavnicima i njihovoj ulozi u političkom životu BiH ostaju ključne teme ovog suđenja.
U kontekstu većih političkih dešavanja u BiH, ovo suđenje se vidi kao još jedan u niz pitanja koji podcrtavaju razlike u tumačenju ustavnih nadležnosti i međunarodnih odluka. Očekuje se da će slučaj imati daljnji utjecaj na politiku Republike Srpske, kao i na odnose između entiteta i međunarodnih tijela koja nadgledaju provedbu zakona u BiH.
