U posljednjim istupima na političkoj sceni, Milorad Dodik, predsjednik entiteta Republika Srpska i prvostepeno osuđeni političar, još jednom je izazvao reakcije svojim izjavama koje dovode u pitanje suverenitet Bosne i Hercegovine. Nakon sjednice Predsjedništva svoje stranke u Banjoj Luci, Dodik je održao govor prepun nacionalističke i secesionističke retorike, iznoseći tvrdnje koje ukazuju na to da sebe vidi kao ključnog odlučioca o opstanku države.
U svom obraćanju, Dodik je kazao da se situacija toliko zakomplikovala da se mora donijeti konačna odluka: “Ili ima BiH ili nema. Ja vjerujem da je nema. Ali ja još nisam o tom donio odluku.” Ova izjava jasno pokazuje njegovo viđenje situacije u kojoj se državni suverenitet predstavlja kao stvar lične procjene, a ne kao rezultat međunarodnog prava i domaćeg ustavnog poretka.
Dalje u svom govoru, Dodik je tvrdio da je bezbjednosna situacija u entitetu Republika Srpska rezultat pokušaja da se na entitet nametne nezakonita i neustavna volja institucija na državnom nivou. Po njegovim riječima:
-
Politička kriza u zemlji je, prema njemu, isključivo politički motivisana.
-
Visoki predstavnik u BiH, Christian Schmidt, opisao je kao nelegalnog i nelegitimnog, tvrdeći da “nema web sertifikat” niti bilo kakvu zvaničnu potvrdu o svom statusu.
U svom obraćanju nije izostavio ni kritiku prema Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, nazivajući ga političkim instrumentom. Dodik je rekao da se na Ustavni sud više ne može osloniti, tvrdeći da ta institucija:
-
Djeluje politički motivisano,
-
Ne štiti ustav,
-
Propada kao institucija.
Uz to je dodao kako smatra da je Ustavni sud “podmetnuto tijelo” koje, po njegovim riječima, služi interesima “muslimanske čaršije” i “njihovih jazbina iz Sarajeva”, s ciljem nametanja rješenja koja odgovaraju samo jednom narodu.
Govoreći o pravosudnim procesima koje vodi Tužilaštvo Bosne i Hercegovine, Dodik je izrazio krajnje nipodaštavanje, izjavivši da nema potrebe komentarisati te postupke. Po njemu, ti procesi predstavljaju:
-
Pokušaj očuvanja legitimiteta institucija koje, kako on tvrdi, nemaju pravni osnov.
-
Borbu onih koje smatra nelegalnim da opstanu kroz, kako kaže, pravno neutemeljene radnje.
Dodik je ironično dodao da bi, po njegovom mišljenju, milion i 178.000 građana popisanih u Republici Srpskoj “jednog dana mogli završiti na sudu u BiH”, ali je naglasio da, kako kaže, “to neće važiti na teritoriji Republike Srpske”.
Ovim obraćanjem, Milorad Dodik još jednom nastoji delegitimizirati ključne državne institucije Bosne i Hercegovine i nametnuti narativ o neodrživosti zajedničke države. Njegove izjave otkrivaju jasan obrazac ponašanja koji se sastoji od:
-
Otvorenog osporavanja državnih institucija,
-
Ponižavanja pravnog poretka Bosne i Hercegovine,
-
Promocije ideje o nezavisnosti Republike Srpske,
-
Negiranja legitimiteta međunarodne zajednice i njenih predstavnika.
Važno je primijetiti da ovakva retorika nije samo politička provokacija, već ima potencijalno ozbiljne posljedice na stabilnost zemlje, jačajući političke tenzije i stvarajući dodatne izazove za ionako krhki mir.
U konačnici, Milorad Dodik svojim izjavama pokušava učvrstiti političku poziciju unutar vlastitog entiteta, koristeći teme nacionalne ugroženosti i suvereniteta kao sredstva za jačanje podrške među svojim biračima. Međutim, njegovo djelovanje dodatno destabilizira unutrašnje odnose u Bosni i Hercegovini, stvarajući atmosferu nepovjerenja i nesigurnosti.
Ostaje da se vidi kakav će odgovor uslijediti od strane domaćih i međunarodnih aktera, jer pitanje opstanka Bosne i Hercegovine nije, i ne može biti, pitanje odluke jednog pojedinca, već volja svih njenih naroda i građana, uz poštivanje međunarodnog prava i ustavnog poretka.
U svjetlu svega izrečenog, jasno je da ovakvi politički istupi Milorada Dodika zahtijevaju odlučne, pravovremene i mudre reakcije kako domaćih vlasti, tako i međunarodne zajednice. Očuvanje mira, stabilnosti i funkcionalnosti Bosne i Hercegovine ne smije biti prepušteno neodgovornim pojedincima koji koriste zapaljivu retoriku za lične ili političke ciljeve. Prava snaga jedne države ne ogleda se u glasnim prijetnjama, već u sposobnosti njenih institucija i građana da sačuvaju dostojanstvo, pravni poredak i zajedničku budućnost zasnovanu na poštovanju, jednakosti i međusobnom uvažavanju.
