Tema ustavnih promjena u Republici Srpskoj ponovo je u fokusu političke scene, a prema riječima Marka Romića, savjetnika predsjednika entiteta Milorada Dodika, cilj donošenja novog ustava je zaštita dejtonskog okvira i nadležnosti RS-a. Romić, koji je ujedno i član Radne grupe za izradu ustava, naglasio je da Narodna skupština Republike Srpske ima isključivo pravo na donošenje i izmjenu ustava, te da se taj proces odvija prema jasno definiranoj proceduri.
Prema njegovim tvrdnjama, dosadašnje promjene ustava nametnute od strane visokih predstavnika bile su nelegalne i nisu imale pravno utemeljenje. U tom kontekstu, Romić ističe da Bonska ovlaštenja nikada nisu eksplicitno dozvolila visokom predstavniku da interveniše u ustavne odredbe. On smatra da je praksa takvih izmjena narušila suverenitet Republike Srpske unutar BiH i da je novi ustav upravo način da se taj suverenitet ponovo učvrsti.
Kako bi se osigurao što širi društveni konsenzus, Romić je najavio i stručnu raspravu koja će se odvijati u okviru Akademije nauka. Cilj je, kako kaže, uključiti sve segmente društva u diskusiju, jer se radi o pitanju od ključnog značaja za budućnost RS-a. “Ovo je pokušaj da ostanemo u okviru dejtonske BiH”, naglašava on, ističući da se ne radi o bilo kakvom narušavanju postojećeg poretka, već o osiguravanju autonomije u skladu s prvobitnim principima Dejtonskog sporazuma.
U političkom kontekstu, ovaj prijedlog ustavnih promjena dolazi u trenutku kada su odnosi između entiteta i državnih institucija BiH zategnuti, s čestim nesuglasicama o nadležnostima i ingerencijama. Inicijativa za novi ustav može se tumačiti kao odgovor na pokušaje međunarodne zajednice da ograniči političku moć RS-a, ali i kao unutrašnja politička strategija za jačanje pozicije aktuelne vlasti pred naredne izborne cikluse.
Ostaje da se vidi kako će na ovaj prijedlog reagovati ostali politički akteri u BiH, ali i međunarodne institucije koje nadziru provedbu Dejtonskog mirovnog sporazuma. Jasno je da će donošenje novog ustava otvoriti nove političke rasprave i potencijalno dovesti do daljih tenzija na bosanskohercegovačkoj političkoj sceni.
Novi ustav koji se priprema u Republici Srpskoj neće biti samo pravni dokument, već će predstavljati i politiku koju podržava trenutna vlast. Romić, kao član radne grupe za izradu ovog ustava, jasno ističe da je proces donošenja ustava nužan kako bi se sačuvala autonomija RS-a, što je u njegovom viđenju ključno za očuvanje stabilnosti i ravnoteže unutar Dejtonske BiH. Naglašava da sve izmjene moraju biti utemeljene na konsenzusu svih relevantnih društvenih faktora, jer samo tako mogu biti postignuti dugoročni ciljevi. Ovaj pristup omogućava ne samo političku, već i društvenu legitimitetnost novih ustavnih rješenja.
Jedan od ključnih izazova s kojima će se suočiti proces donošenja novog ustava je odnos prema visokim predstavnicima i njihovoj ulozi u BiH. Romić jasno stavlja do znanja da je svaka intervencija međunarodnih predstavnika u ustavne promjene bila neprihvatljiva, jer je prema njegovom mišljenju narušila suverenitet entiteta. Kroz ovu reformu, vlast Republike Srpske nastoji ponovno afirmirati svoju neovisnost i suverenost u okviru BiH, što može izazvati reakcije i otpor drugih političkih stranaka i međunarodnih faktora koji se protive dodatnom jačanju entitetskih ovlasti.
Očekivana stručna rasprava koja će uslijediti u okviru Akademije nauka može imati ključnu ulogu u oblikovanju konačne verzije ustava. Uključivanje širokog spektra stručnjaka i akademskih institucija daje naslutiti da vlast ne želi donijeti ustav u jednom političkom vakuumu, već se teži uključivanju svih važnih društvenih aktera u proces. Time se pokušava izbjeći sklonost prema autoritarnim praksama i osigurati transparentnost cijelog procesa.
Međutim, postavlja se pitanje kako će međunarodna zajednica, a posebno EU i SAD, reagirati na ove planove. Iako je jasno da će visoki predstavnici i dalje pokušavati utjecati na političku dinamiku u BiH, RS već dugo insistira na tome da je njihov unutarnji suverenitet neupitan, te da promjene moraju biti rezultat volje naroda i njihove predstavničke vlasti. U tom kontekstu, donošenje novog ustava može predstavljati i test za međusobne odnose između RS-a i ostatka BiH, koji bi mogli dovesti do novih političkih podjela i izazova u budućnosti.
